Iz šupljeg u prazno – Standard sve niži

 Hrvatskim radnicima ne piše se dobro. Osobna primanja ne rastu, što više smanjuju se, a inflacija neumoljivo, iz godine u godinu, gicka sredstva prijeko potrebna za život. Takva kretanja dovela su do toga da je Hrvatska, sa jednom trećinom siromašnih stanovnika, jedna od najbijednijih europskih država.

 Položaj onih koji rade je težak. Oni koji nemaju posla, ili većina umirovljenika, spadaju u kategoriju otpisanih. Njihov položaj je za početak dvadeset i prvog stoljeća pravi kuriozitet.

 Kako sada stvari stoje, položaj radnika se uskoro neće promijeniti. Što više, može se očekivati dalji pad standarda. Sve takozvane mjere za ozdravljenje gospodarstva idu za time, bar za sada, da se postojeći kolač drugačije podijeli, a ne da se poveća. To je svojevrsno prelijevanje iz šupljega u prazno. Povećanje PDV-a, povećanje cijene  benzina i struje, povećanje cijene vode dodatno osiromašuju hrvatske građane a da pri tome ni malo ne utječu na ubrzanje gospodarskih kretanja.

 Ta jalova politika uzimanja od građana koji žive od svog rada, bez  stvarnog razvoja, pokazala se pogubnom za sve zemlje u kojima je primjenjena. S intenziviranjem mjera štednje, Grčka tone sve niže i niže. Slična situacija se bilježi u Španjolskoj u kojoj broj nezaposlenih nezaustavljivo raste.

 Tom opterećenju primanja građana i smajenju nihovog standarda, priključuju se stalne lamentacije o takozvanoj prevelikoj zaštićenosti radnika. Takve tvrdnje, u zemlji u kojoj je s liberalnim radnim zakonodavstvom ili bez njega više od 333 tisuće ljudi nezaposleno, upravo su smiješne. Nije jasno o kakvoj pretjeranoj zaštiti radnika je riječ kada se svakodnevno na ulice šalju novi konntigenti  neaposlenh radnika. Da se ne govori o tome da nikada nigdje nije dokazano da bez liberalnog radnog zakonodavstva nema razvoja. U Japanu najveći dio radnika ostaje doživotno vjeran svojoj tvrtki. Niti ih tvrtke otpuštaju, niti oni traže drugi posao. I pored toga Japan je neizmjerno razvjeniji od Hrvatske u kojoj je radno zakonodavstvo stalno na dnevnom redu.

 I tako, umjesto da se sve snage usmjere na novi razvoj i otvaranje novih radnih mjesta, vrijeme se gubi u izmišljanju novih nameta na građane, povećanju cijena i traženje novih odricanja. Stalno se navodno stvaraju preduvjeti za novi razvoj. Dosadašnji rezultati stvaranja tih preduvjeta su dalji pad standarda, povećanje nezaposlenosit, povećanje broja umirovljenika i dalje osiromašenje građana Hrvatske. Kao da se nad Hrvatsku nadvio neki zao duh koji nikako ne dozvoljava da se stvari konačno pokrenu s mrtve točke.

 Zaista, do kada će tako?