Izlet u Spomen-područje Jasenovac

Naš izlet u veljači bio je u Spomen-područje Jasenovac, Novska. Odazvao se rekordan broj članova: 51. Odabrali smo to područje, jer i od nekih naših članova sindikata umirovljenih grafičara, tamo su stradali roditelji otac ili majka, a preživjeli sudionik ovoga zločinačkog logora je naš najstariji član, 95-godišnji kolega Milan Burek, koji je bio s nama. Imali smo za vodiča jednog mladog kustosa, iz tamošnjeg muzeja (Đorđe Mihovilović) koji je na nenametljiv način opisao sve o tome području. Gdje se nalazio koji objekt, kako su ljudi bili raspoređeni, posebno muški-ženske-djeca. Njihovo preživljavanje, od gladi, pa i žeđi – kada živo biće moli vode, i s tim riječima na usnama umire, ali vode ni od kuda.

Mislim da je svim prisutnima bila suza u oku, jer je mladi kustos sa svojim izlaganjem, tu njihovu bol prenio na nas.

Niti naš član, kolega Milan Burek, nije imao što dodati jer je obrazloženje bilo potpuno.

Na spomen-ploču svima poginulima, položili smo vijenac od Sindikata umirovljenih grafičara Zagreba, isto tako su položili vijenac kolege seniori SDP-a koji su bili s nama i zapalili smo svijeće. Posjetili smo muzej, gdje su izložene neke osobne stvarčice nestalih logoraša, kao i popis istih, po abecednom redu. Naši članovi su pronašli na popisu svoje najmilije, bilo je žalosti i suza, ali život nas tjera dalje.

Ne zaboraviti – ne ponovilo se!

Odlazimo u Novsku, gdje naši dragi kolege svirači pokušaju svirkom i pjesmom, popraviti taj tužni dan. Bilo je puno pitanja za spomenik: Zašto cvijet? Beogradski kipar Bogdan Bogdanović je odgovorio: Cvijet ima korijen – kao i čovjek, raste, cvjeta i vene, ako ga prije netko ne zgazi i uništi – kao čovjeka!