Između prvog i drugog štrajka prošlo je dvadeset godina (1872. – 1892.). To je vrijeme iskorišteno za brojne kulturne i humanitarne akcije. Najprije su u Hrvatskom tipografskom društvu izradili nova Pravila tiskarah i slovarah u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, koja je Vlada potvrdila 29. listopada 1874. godine, koja su za razliku od starih Pravila, sadržavala i skrb o nemoćnim tipografima, te o udovama i siročadi. Pet godina kasnije opet su tipografi donijeli nova Pravila, treća po redu, u kojima su prevladavale samo nove obaveze i dužnosti članova, a i onemogućen je priliv novih članova. Takav korak unazad rezultat je vladavine Khuena Hedervaryja. O stanju u tadašnjem hrvatskom društvu piše Radnički prijatelj, prve radničke novine u Hrvatskoj (1874.).
Borba za stalno radničko glasilo
Vodstvo Hrvatskog tipografskog društva zaključilo je da bez svoga stalnoga glasila neće biti moguće ozbiljnije širiti radnički pokret i boriti se za prava radnika. I doista, u ožujku, 1884. godine, pojavila se Tipografija. Međutim, izašla su svega četiri broja, jer su nastale podjele u ocjeni uređivačke politike toga lista. Stoga je glavni urednik podnio ostavku. Bila je to ujedno i konačna smrt lista.
Dvije godine kasnije tiskan je prvi broj lista Radnički glasnik, koji iznosi teške higijenske uvjete rada tipografskih radnika u zagrebačkim tiskarama. Uz to, list je obavio još jedan značajan posao: njegov novinar ide od jedne do druge tiskare i utvrđuje koliko članova ima Hrvatsko tipografsko društvo: od ukupno 117 zaposlenih tipografa u gradu Zagrebu, samo njih 77 su članovi društva. Bila je to posljedica primjene novih Pravila, koja su zabranjivala dotok novih članova. Društvo je izgubilo svoj borbeni karakter, ogrezlo u oportunizam i suprotstavljene interese političkih stranaka.
U travnju 1873. godine, na mjesečnoj skupštini društva, većina je članova prihvatila prijedlog da društvo treba imati svoga liječnika, što je i realizirano 21. svibnja 1876., kada je dr. Schonstein prihvaćen kao društveni liječnik. Uz svoj redovan stručni posao, liječnik je obavljao i dužnost prigodnog predavača. Društvo je nabavljalo lijekove za svoje članove, i to po sniženoj cijeni. Skrbeći za zdravlje radnika, uprava društva povela je akciju da njeni članovi dobiju i parnu kupelj, također po sniženim cijenama.
Na liniji humanitarnog djelovanja Hrvatsko tipografsko društvo razvijalo je svoje veze sa sličnim društvima izvan Hrvatske: Beč, Linz, Graz, Ljubljana, Stuttgart, Salzburg, Stockholm, Beograd.
Kulturno-prosvjetno djelovanje
Posebnu su brigu zagrebački tipografi posvećivali opremanju svoje knjižnice novim djelima, a što je pokrenuo prvi predsjednik društva
Dragutin Kale, još u veljači 1870. godine. Knjižnica je bila kultno mjesto za sve tipografe: tu su održavana predavanja iz struke i izvan nje, posuđivale se i čitale knjige i novine, organizirale kulturno-umjetničke priredbe. Knjižnica je, 1876. godine, imala oko 540 knjiga, i to 221 na slavenskim jezicima, 319 na njemačkom, a broj korisnika u toj je godini iznosio 419, i to ne samo tipografa.
Posebno je velika briga društva bila za obrazovanje svojih članova, i to već prvih dana njegova postojanja; organizirana su predavanja iz pojedinih općeobrazovnih predmeta. Tako je već 1874. godine društvo organiziralo predavanja iz hrvatskog jezika, kao i tečaj iz stenografije. Zanimljivo je da 1889. godine 11 članova društva zatražilo da se za njih organizira tečaj iz ruskog jezika.
Godine 1875. osnovan je tipografski pjevački zbor SLOGA, nakon niza dotad neuspješnih pokušaja.
S ciljem da svome članstvu pruži uvid u zbivanja u tipografskom svijetu i izvan Hrvatske, kao i da mu omogući shvaćanje društvenih kretanja u zemlji i inozemstvu, Hrvatsko tipografsko društvo bilo je pretplaćeno na nekoliko domaćih i stranih novina.
Izgrađivanje i jačanje tipografske organizacije
Hrvatsko-ugarskom nagodbom, iz 1868. godine, Hrvatska je ekonomski predana gotovo na milost i nemilost Mađarskoj. Upravo u to se doba mađarska građanska klasa i mađarski kapitalizam nalaze u svome punom usponu. Takve su prilike uzrokovale, 1884. godine, donošenje hrvatskog liberalnog obrtnog zakona. Hrvatska je krajem 80-ih godina imala oko 70 tvornica. Osim toga, Hrvatsko se radništvo razvijalo pod utjecajem socijaldemokratskih strujanja u Europi, a posebice unutar Monarhije. Osnovano je glasilo socijaldemokracije Sloboda (1892. g.), a 1894. g. i Socijaldemokratska stranka Hrvatske. Živost među radništvom jača, o čemu svjedoči i činjenica da je već 1893. godine 1. svibnja slavilo oko 5000 zagrebačkih radnika (od ukupno 6000), kada su ustali protiv sve većeg izrabljivanja radnika i otpuštanja s posla.
Drugi štrajk – 1892. godine
Tijekom 1892. godine vođeni su pregovori između vlasnika tiskara i tipografskih radnika oko uvjeta rada, ali nisu dali nikakvoga rezultata. Zbog toga su 1. prosinca te godine, na općoj skupštini Hrvatskog tipografskog društva, radnici usvojili rezoluciju u kojoj od vlasnika tiskara zahtijevaju da prihvati prijedlog novoga cjenika rada, ili, u protivnom, 17. prosinca stupaju u štrajk. Odgovor nije stigao, pa se na poziv gradske obrtne oblasti održao sastanak predstavnika vlasnika tiskara i štrajkača, s ciljem da se sukobljene strane izmire. Ali bez uspjeha. Štrajk je potrajao najdulje do tada, pa je Gradsko poglavarstvo, 5. siječnja 1893. g., pokušalo izmiriti dvije zavađene strane, ali bez uspjeha. Nakon toga, došlo je do fizičkog premlaćivanja nekih radnika, zastrašivanja i izdaje štrajkolomaca, te je 11. siječnja te godine štrajk okončan.
Ukinuta policijska prismotra društva
Vladinom uredbom od 30. ožujka 1896. g., ukinuta je policijska prismotra društva, tako da je ono opet moglo slobodnije djelovati.
Godine 1896. izabrana je Tarifna komisija i održan prvi opći sastanak zagrebačkih tipografa, a nakon toga tiskana je okružnica, u kojoj je ujedno objavljen i Pravilnik prve Tarifne komisije. Dana 25. kolovoza 1896. g. primio je odbor Hrvatskog tipografskog društva cjenik, potpisan od većine vlasnika zagrebačkih tiskara, uz popratno pismo, u kome se vidi da je cjenik ugovoren između jedne i druge strane.
Najvažniji događaj iz 1898. g. jest izlazak prvoga broja glasila Hrvatski tipograf, sa sljedećim sloganom: »Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari.« U njemu su registrirana najvažnija društvena gibanja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. To je vrijeme masovnih iseljavanja iz Hrvatske – u potrazi za poslom i kruhom.
