Izmjene Stečajnog zakona u korist radnika?

 U cilju zaštite radnika u stečajnom postupku u ožujku je usvojen Zakon o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona, kako bi se osigurala naplata dijela radničkih potraživanja u slučaju otvaranja stečajnog postupla nad poslodavcem. Naime, stečaj bi se trebao pokrenuti u primjerenom trenutku, odnsno prije nego što se sredstva koja će predstavljati stečajnu masu nepovratno potroše. Praksa pak pokazuje da se stečajevi otvaraju relativno kasno, što dovodi do značajnog umanjenja stečajne mase i nemogućnosti isplate radnicima makar minimalnog iznosa koji bio im pripadao po ostalim odredbama Stečajnog zakona. Činjenica je da su potraživanja radnika iz stečajne mase djelomično osigurana prema odredbama Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca, no samo u određenim slučajevima, a bilo je za očekivati da ni ta sredstva ne budu dostatna za namirenje minimalnih potraživanja radnika, posebice u slučaju otvaranja više stečajnih postupaka.

U cilju izbjegavanja prakse da neprimjereno kasno otvaranje stečajnog postupka, zbog kojeg dolazi do značajnog umanjenja stečajne mase, ne pada na teret radnika, izmjenama Stečajnog zakona je određeno da se određeni minimalni dio potraživanja radnika može smatrati potraživanjem u rangu ostalih potraživanja pobrojanih u članku 86. Stečajnog zakona (kojim su pobrjana potraživanja koja se namiruju kao trošak stečajnog postupka). Stoga, sukladno odrebama izmjena Zakona, naknada pripada svakom radniku stečajnog dužnika, osim uprave društva, u visni tri minimalne plaće u Republici Hrvatskoj, ukoliko taj iznos naknade nije moguće ostvariti prema članku 3 stavku 1. točke 1. Zakona kojim se uređuju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca. 

Pitanje je da li je ovo zaista mjera zaštite radnika, ili pokušaj rasterećenja države u dijelu u kojem i ona garantira za radnička potraživanja.