U okviru obrazovnog programa UNI-Europa grafičkog sektora, 24. i 25. rujna 2007. godine, u Supetru na otoku Braču održana je jedna od četiri međunarodne konferencije namijenjene edukaciji sindikalnih edukatora u zemljama srednje i istočne Europe. Tema ovogodišnje konferencije bila je “Povećanje i jačanje sindikalne suradnje u cilju prilagodbe promjenama multinacionalnih kompanija u grafičkom sektoru”.
Naši predstavnici na konferenciji bili su Katija Kapetanović i Marinko Babić sindikalni povjerenici iz Slobodne Dalmacije d.d., Ivan Barač i Nađa Novak sindikalni povjerenici iz Slobodne Dalmacije Trgovina d.o.o., Željko Paradžik regionalni povjerenik za Dalmaciju, te članovi stručnih službi Sindikata grafičara Boris Šifter i Darije Hanzalek. Sudjelovalo je još tridesetak predstavnika zemalja naših susjeda Albanije, Makedonije, Srbije, Crne gore, Bugarske i Rumunjske.
Predavači na seminaru bili su kolege iz francuskog sindikata FILPAC Bruno Chauveau i Dany Muller, te tajnik UNI Europa Grafičkog sektora Nicola Konstantinou i predsjednik Sindikata grafičara Stjepan Kolarić koji je i vodio konferenciju. Posljednja dvojica dali su najveći doprinos među predavačima.
Europska radnička vijeća
Konferencija o Multinacionalnim kompanijama bila je usmjerena na rad sindikata u tim kompanijama i njihovu suradnju s Europskim radničkim vijećima.
Direktiva Europske unije o Europskim radničkim vijećima donesena je 1994. godine. Ona daje pravo radnicima zaposlenim u multinacionalnim kompanijama koje djeluju na prostoru najmanje dvije države Europske unije da putem Europskog radničkog vijeća (ERV) budu zastupljeni prema upravi na internacionalnom nivou kompanije. Uz nužnost da kompanija djeluje u najmanje dvije države EU, uvjet za osnivanje Europskih radničkih vijeća jest i da kompanija ukupno zapošljava više od 1000 radnika na području EU, a da u svakoj pojedinoj zemlji zapošljava najmanje 150 radnika. Europska radnička vijeća mogu se usporediti sa radničkim vijećima kod poslodavaca unutar jedne države pa tako i našim radničkim vijećima, samo što ERV predstavlja radnike više zemalja na kojima je rasprostranjena multinacionalna kompanija, tako reći u njemu se nalaze predstavnici iz nacionalnih radničkih vijeća.
Trenutno egzistira 820 Europskih radničkih vijeća sa oko 16.000 članova tih vijeća. Godišnje se održi do 1.500 sastanaka ERV, a jedan sastanak ERV košta oko 40.000 Eura, što dovodi do ogromne brojke od 60 milijuna Eura godišnje. U grafičkom sektoru egzistira 61 ERV, te se prema procjenama UNI-a održi 90 sastanaka što u našem sektoru iznosi 3,6 milijuna Eura. Troškove rada obvezan je snositi poslodavac.
Slabosti ERV
Direktiva, iako je obvezujuća, ne predstavlja zakon nego je ustvari smjernica koja se ima unijeti u nacionalno zakonodavstvo zemlje članice, u slučaju spora postavlja se pitanje mjerodavnog prava, a sudska praksa se još nije razvila.
Osnivanje Europskog radničkog vijeća vrlo je teško, prethode mu pregovori s multinacionalnom kompanijom i potpis ugovora odnosno sporazuma. Položaj i uvjeti rada ERV razlikuju se ovisno o svakom pojedinom ugovoru odnosno o prethodnoj pregovaračkoj snazi radnika i stavu poslodavca.
Barijere koje postavljaju udaljenost, jezik, različiti nacionalni i lokalni interesi, te visoki troškovi rada, očit su i ozbiljan problem. Pored toga, nisu jasno definirani kanali informiranja i obveze poslodavca, mišljenja ERV nisu obvezujuća, često je teško utvrditi sjedište kompanije, a neke od njih imaju sjedišta i na drugim kontinentima. Problemi postoje i unutar samih ERV, posebice stoga što pojedina akcija poslodavca može biti na štetu radnika u jednoj zemlji a istovremeno u korist radnika u drugoj zemlji (npr. zatvaranje tvornice u jednoj zemlji može značiti više posla u drugoj zemlji).
Stoga, ERV mora funkcionirati tako da se poštuje razumijevanje različitog porijekla i pozicija vrijednosti, te različita razina prava. Informacije se moraju prikupljati od lokalnih, nacionalnih do internacionalnih razina i međusobno se dijeliti. Podjela informacija među članovima ERV je imperativ. Rad članova ERV mora biti dobro koordiniran. U tu svrhu UNI Europa grafički sektor razvija mrežu na Internetu koja je namijenjena povezivanju članova ERV i njihovoj koordinaciji. Razumijevanje, povjerenje, solidarnost i zajedničke akcije temelj su za rad ERV.
ERV i sindikati
Sindikati moraju biti usko povezani sa radom ERV, bilo da svoje predstavnike implementiraju u njih, bilo da članove ERV uključuju u svoje odbore za kolektivno pregovaranje ili na druge načine. Kolektivni ugovori, industrijske akcije i druge karakteristične aktivnosti sindikata ostaju u njihovoj sferi, no da bi uspješno mogli provoditi te aktivnosti na međunarodnoj razini sindikati trebaju informacije koje im pružaju ERV i u tome je njihov veliki značaj.
Sindikati zahtijevaju da se u budućnosti jasnije definiraju mehanizmi informiranja, komuniciranja i sadržaj informacija, da se uvedu adekvatne i efikasne sankcije za poslodavce, da se razvija obvezujući karakter mišljenja ERV, da se omogući adekvatno obrazovanje pregovarača i članova ERV (pravni sustavi, jezici), korištenje pomoći stručnjaka, te da se omoguće češći i duži sastanci članova ERV. Potrebno je i definirati procedure pri spajanjima, suziti područje poslovne tajne i izuzetih tema. Nužna je i harmonizacija pravnih sustava u državama EU.
S obzirom da se ne može očekivati velika pomoć od Europske komisije i niti skora revizija Direktive, UNI Europa Grafički sektor pokušati će zacrtane ciljeve postići tako da se ostvaruju postojeća i ugovorena prava, poboljšavaju sporazumi za pojedina ERV te tako da se biraju sudski sporovi kojima bi se razvila povoljna sudska praksa.
Efikasno organiziranje radnika
Efikasno organiziranje radnika unutar poduzeća i šire predstavlja temelj na kojem je moguće graditi socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje. U posljednjih dvadesetak godina sindikalno članstvo rapidno pada u cijeloj Europi, posebice u privatnom sektoru, manjim poduzećima, kod mladih ljudi, žena i radnika na nepuno radno vrijeme. Sindikati moraju biti tvorci svoje sudbine, raditi na svijesti postojećih članova i pružiti ruku prema nečlanovima.
Organiziranje kao načelo sindikalnog rada naglašava važnost uključivanja članova u život sindikata, zajedničkog rada i građenja zajedničkih akcija na inicijativu članova. Radnici moraju imati presudan značaj u akcijama kojima se uređuju odnosi na njihovom radnom mjestu, radnici moraju preuzeti odgovornost za rješavanje problema i zajednički djelovati da dođe do poboljšanja, jednom riječju sindikalne aktivnosti moraju se vratiti na njihov osnovni nivo – radno mjesto.
Ciklus organiziranja ima tri faze koje se ciklički ponavljaju: nezadovoljstvo nekim problemom zaokuplja pažnju radnika, stvara se nada da će se zajedničkim akcijama moći doći do rješenja i slijedi akcija kada radnici nezadovoljstvo i nadu da se problem može riješiti pretvaraju u akciju i zaista rješavaju problem. Razlika u odnosu na tradicionalni način sindikalnog rada jest u tome da radnici imaju inicijativu i poduzimaju akcije, a sindikat im u tome pomaže stručnim znanjem. Mnoge su prednosti organiziranja kao oblika sindikalnog rada, to je jedini mogući odgovor na neprijateljsko okruženje u kojem danas rade mnogi sindikati. Bitno je da članovi postanu svjesni da su upravo oni sindikat i takav će sindikat biti dovoljno jak da odgovori na izazove.
“Snimanje” radne sredine i plan akcija
Radeći direktno sa članovima sindikat može “snimiti” njihov kolektiv i prepoznati osnovne probleme koji muče radnike i na tome graditi zajedničke akcije. Pri prepoznavanju ključnih problema bitno je voditi računa da taj problem osjeća velik broj radnika, da ih problem duboko pogađa te da se može riješiti u potpunosti ili barem djelomično.
Nakon što se odabere pitanje koje treba riješiti potrebno je odabrati osobe koje će voditi akcije. Poželjno je da ove osobe uživaju ugled i povjerenje među kolegama, kvalitetno rade, da su spremne na akcije, sindikalno obrazovane i sl. Nepoželjna je njihova bliskost sa nekim članom uprave, afere i sl.
Prije izrade plana akcija provodi se SWOT analiza (Strengths – snaga, Weaknesses – slabosti, Opportunities – prilike, Treats – prijetnje) kojom se problemi, moguće akcije i njihovi rezultati gledaju iz svih kutova.
Nakon ovih radnji može se prići definiranju akcijskog plana pri čemu treba voditi računa da su ciljevi jasno određeni, mjerljivi, mogući za postići, realni i vremenski determinirani kako bi se mogla provoditi ocjena provođenja plana.
Stvaranje Europskog radničkog vijeća u WAZ-u
Na kraju konferencije svaka zemlja je pristupila izradi akcijskog plana za slijedeću godinu dana. Hrvatska je zajedno sa, Makedonijom, Crnom gorom i Srbijom izradila akcijski plan čiji je glavni cilj konstituirati Europsko radničko vijeće u multinacionalnoj kompaniji Westdeutsche Allgemeine Zeitung (WAZ) i imati svojeg predstavnika u tom tijelu. Akcije su podijeljene u četiri faze.
U prvoj fazi će svaka zemlja sakupiti detaljne podatke o WAZ-ovim poduzećima na njezinom teritoriju i poslati će te podatke UNI-ju (ime tvrtke, sjedište, opis djelatnosti, članovi uprave, broj radnika, razina sindikalne organiziranosti). Također će se dostaviti i kontakt podaci predstavnika sindikata u pojedinim poduzećima kao i kontakt podaci predstavnika u matičnom sindikatu.
Nakon što primi ove podatke UNI će provjeriti da li su u svakoj pojedinoj zemlji ispunjeni uvjeti za sudjelovanje u WAZ-ovom ERV (ili će napomenuti što je još potrebno učiniti). Istovremeno na temelju dobivenih podataka UNI će stvoriti mrežu kontakata koju će koordinirati moderator iz UNI-ja. To će stvoriti veze među sindikalnim predstavnicima svih zemalja u kojima djeluje WAZ. U ovu mrežu treba uključiti i kontakte kolega iz zemalja zapadne Europe. Mreža bi trebala funkcionirati na istom teritoriju na kojem djeluje WAZ. To je jedini način za postizanje uspjeha.
U trećoj fazi održati će se zajednički sastanak sindikalnih predstavnika svih zemalja u kojima djeluje WAZ (uključujući i zapadnu Europu). Na ovom sastanku kolege bi trebali izvijestiti jedni druge sa detaljnim podacima o WAZ-ovim poduzećima iz njihovih zemalja. Kao uvod raspravama predavač iz UNI-ja trebao bi održati opsežnu prezentaciju o WAZ-u. Poželjno je na ovaj sastanak (ili dio sastanka) pozvati i predstavnika WAZ-a iz sjedišta kompanije. Zaključak sa sastanka trebao bi biti: Osnivanje ERV-a u WAZ-u i upućivanje odgovarajuće inicijative prema multinacionalnoj kompaniji.
Nakon sastanka uputila bi se inicijativa za osnivanje ERV-a prema WAZ-u. Stručnjak iz UNI-ja bi trebao sastaviti pismo inicijative prema poslodavcu a na odgovarajući način potpisati će ga sindikalni predstavnici iz zemalja gdje djeluje WAZ.
Za vrijeme i nakon ovih akcija predviđeno je informiranje o razvoju događaja preko uspostavljene mreže i poduzimanje dodatnih odgovarajućih akcija.
Sindikati svake zemlje konstantno će nastojati učlaniti što više članova sindikata kao i ojačati njihovu organiziranost u poduzećima koja posjeduje WAZ, ali i drugdje.
