Javni i privatni sektor – Dva svijeta

U Hrvatskoj postoje dva svijeta – jedan je virtualan i u njemu se živi kao da krize uopće nema: u njemu se, u pravilu, ne ostaje bez posla, u njemu se prima 13. pa čak i četrnaesta plaća, u njemu se efektivno radi nekoliko sati dnevno, njegovi stanovnici u njemu koriste sva prava i beneficije koja su im osigurana zakonom i kolektivni ugovorima.

I to je u redu. Kad ne bi postojao i onaj drugi, okrutniji svijet u kojem živi druga polovica Hrvata. U tom drugom svijetu, stvari funkcioniraju malo drukčije: u njemu vlada poduzetnik kojeg zanima samo profit, jer jedino tako može opstati i isplaćivati plaće. Oni koji, pak, kod njega rade sretni su da uopće mogu raditi i primati plaću.  Taj okrutni poduzetnik i nije baš tako okrutan kao što se na prvu čini: on, samo, naime, jako dobro zna da njegovi radnici moraju raditi za sebe, za njega, ali i za sve stanovnike onog virtualnog dijela i za onog koji više ne radi, ali je “spletom nesretnih okolnosti” sve što je zaradio proćerdano, te za onog koji ima posao bez kojeg gotovo ne može ostati i kojeg ne zanima baš previše otkud to njemu uredno stiže nadnica svaki mjesec.

Uloge u ta dva svijeta moraju se, jasno je, ponešto drukčije rasporediti. Glavna uloga bezuvjetno mora pripasti poduzetniku i radniku – i to gotovo ravnopravno. Oni su, naime, ti koji moraju voditi, raditi i zarađivati, dok im oni u sporednim ulogama moraju maksimalno asistirati.