Jesu li liječnici i medicinske sestre u pravu

Jesu li liječnici i medicinske sestre u pravu

Problemi i sukobi u djelatnosti zdravstava ukazuju na intenzivno urušavanje zdravstvenog sustava koji se medicinskim rječnikom rečeno nalazi u predinfarktnom stanju, čime je ugroženo i opće zdravstveno stanje nacije, koje sustav ovakav kakav jest, a poglavito pravac u kojem se razvija ne mogu održati na zadovoljavajuće potrebitoj razini. Iz ove tvrdnje su dakako isključeni pojedinačni i parcijalni uspjesi pojedinih zdravstvenih timova i institucija koji i u ovakvim uvjetima uspijevaju postići rezultate svjetske vrijednosti. U istom kontekstu valja propitati odnos socijalnih partnera u djelatnosti zdravstva odgovornih za kvalitetno rješenje problema, izlaz iz neodrživa stanja i odgovor na pitanje, jesu li medicinske sestre i liječnici u pravu.

Da mihi factum dabo tibi jus – Daj mi činjenice dat ću ti pravo (reći ću ti što je pravo)

1.
Nuđenje, uglavnom po načelu uzmi ili ostavi, kolektivnog ugovora
prema kojem se zaposleni u zdravstvu o
bvezuju na prekovremeni rad koji im neće biti plaćen
.- Poslodavac zaposlenima u zdravstvu nudi sraman i protuzakonit kolektivni ugovor, po kojem samo njima neće biti plaćen prekovremeni rad. Tjerati nekoga na prekovremeni rad, a ne htjeti taj isti rad platiti je nedopustivo i s formalno pravne i s moralne strane. Zdravstvo je, htio to poslodavac priznati ili ne, pred kolapsom. Zdravstveno osoblje, poglavito sestre, rade na granicama izdržljivosti, a sramotnim postupkom oko kolektivnog ugovora poslodavac ih pretvara u volontere s naknadom, a socijalni dijalog zamjenjuje ne uvažavanjem činjenica, svađalačkim tonom i netolerancijom i gle čuda „ tolerantnog i razumnog sugovornika“ nalazi u sindikatu koji je istina Bog reprezentativan, ali koji okuplja u svom članstvu uglavnom i pretežito nezdravstveno osoblje zaposleno u sustavu zdravstva. 

2.
Županijski sud u Zagrebu nedavno je „iz proceduralnih razloga“ stavio izvan snage legalno potpisan kolektivni ugovor iz 2011.
s obrazloženjem da za taj kolektivni ugovor nije bio formiran pregovarački odbor za kolektivne pregovore te da o pregovorima nije raspravljao GSV. No, međutim postoje dokumenti (Sporazum o pregovaračkom odboru za predmetni kolektivni ugovor, potpisan od strane sindikata-suradnika čija je čelnica navedena kao članica pregovaračkog odbora i zapisnik sa sjednice GSV-a), gdje je zaključeno da su pregovori o kolektivnom ugovoru vođeni u skladu sa zakonom. Tko je i zašto sudu zatajio te dokumente i dali je to kazneno djelo onoga tko je tražio poništenje predmetnog kolektivnog ugovora?

3. Javnost treba biti informirana da liječnici i medicinske sestre ne traže nikakva nova prava kako im se imputira, već traže samo da im se plati realizirani rad, odnosno da im se plati prekovremeni rad.
U situaciji kada za optimalno funkcioniranje zdravstvenog sustava nedostaje 4000 liječnika i 12000 medicinskih sestara
koji postoje na biroima barem djelomično, ali ih se ne zapošljava, jer ih se ne želi platiti, a i oni kojim u sustavu rade pretvaraju se nasilno u volontere s naknadom, jer su prisiljeni prekovremeno raditi, a milošću poslodavca daje im se paušal.

4.
U hrvatskom zdravstvu radi 74000 osoba, od toga 30 000 liječnika i sestara te čak 44 000 nemedicinskog osoblja, odnosno na svakog medicinskog djelatnika dolazi 1,46 nemedicinskih djelatnika.
U jednom KBC-u (ime namjerno nije spomenuto op.a.) zaposleno je 3 600 djelatnika, od čega 420 liječnika i 1 300 sestara, što je na svakog medicinskog djelatnika 2,1 nemedicinski. Tom istom KBC-u Vlada smanji proračun sa 68 na 47 milijuna kuna i onda ustvrdi da gotovo sav proračun ide za plaće. Nije poznato da je itko ikada napravio analizu što konkretno toliki broj nemedicinskog osoblja radi i koji je optimalan funkcionalni odnos medicinskog i nemedicinskog osoblja na razini pojedine ustanove i na razini cijelog sustava.

5. Sestre i liječnici su svjesni situacije u kojoj se društvo nalazi i
ne traže nikakva nova prava
koja ranijim kolektivnim ugovorom nisu bila definirana, nego traže da se ta prava ne umanjuju i da se plati realizirani rad a potpuno je shvatljivo što ne žele raditi po novom privremenom kolektivnom ugovoru kojeg je potpisao sindikat koji u svom članstvu ima najmanje zdravstvenog osoblja, a koji je zbog nebuloznih odredbi Zakona o reprezentativnosti reprezentativan da to učini. Tim činom je učinjeno nešto čega u Europi nema. Naime, dežurstva liječnika se plaćaju paušalno.

Amerikanizacija hrvatskog zdravstvenog sustava

Za društvo je malo što  važnije od općeg zdravlja, ali baš je naše zdravlje pod udarom “mjera štednje” i “restrukturiranja”. Razlog za ovu “sanaciju” je, kako kažu iz Vlade, taj što je bolnički sustav ”

gubitaš”.

U cijeloj hajci na slabo profitabilne bolnice malo je tko primijetio da one ni ne služe tome da zarađuju, nego da liječe ljude i da prosječnu razinu zdravlja nacije održavaju na funkcionalno prihvatljivoj razini. Na zdravlju nacije nema bogaćenja države.


Vrijednost bolnica i zdravstvenog sustava je u nečem sasvim drugom, one su, bar dosad, omogućavale manje ili više zadovoljavajuću prosječnu razinu zdravstvenog standarda nacije, a to je nešto čega se malo tko razuman može odreći.

Razum nažalost ne vlada među odgovornima ili je stvar u tome da oni koji odlučuju o sustavu isti ni ne koriste. Upućenijima je lako primijetiti da se
scenarij “restrukturiranja” odvija po dobro poznatim neoliberalnim receptima.
Za početak, plan cijelog procesa izrađuju
navodno neutralni stručnjaci koji služe kao smokvin list za političke odluke Vlade
(u ovom slučaju to je misteriozna francuska agencija). Dakako, unatoč zaglušujućoj buci o velikoj potrebi “stroge štednje”, ovi eksperti neće ostati uskraćeni za visoke honorare za svoje pametne savjete.

1. Prvi od tih savjeta je skriven iza fino upakiranih fraza ”
spin-off” i “outsourcing”, a predlaže da se dio djelatnosti (tzv. nemedicinskih) privatizira.
Po nekoj čudnoj logici, čišćenje i održavanje će biti puno jeftinije ako se u bolnički sustav ugura i  privatni biznis koji se ne može održavati bez profita.

– Vlada dakako računa na dobro poznatu karakteristiku privatnog sektora da bude ekonomičan time što tjera radnike da rade debelo iznad radnog vremena, za jako sitnu plaću i time što je puno sposobniji “uštedjeti” na materijalu i drugim troškovima.

Problem je samo u tome što operacijska sala i nije baš mjesto u kojem želiš “štedjeti” na čišćenju i što higijena operacijske sale nije isto što i higijena uredskog hodnika.


– Da li namjerno ili nenamjerno i Vlada i francuski stručnjaci su smetnuli s uma da
uvode sustav kojega se i Amerika sama odriče
, da je taj proces u Sloveniji obustavljen te daje u Kanadi povećao troškove održavanja, a k tomu stvorio nove troškove zbog pretjerano ekonomičnog održavanja, što dakako nisu njegove jedine negativne posljedice.

2. Druga faza predviđa
rezanje ostalih troškova
, a to je za Vladu i njihove savjetnike
“nepodnošljiv” trošak liječnika, sestara, bolničara i drugog medicinskog osoblja
. Već godinama se broj medicinskog osoblja u bolnicama smanjuje, o čemu svjedoči i broj prekovremenih sati, kao redovi u čekaonicama, i stravične liste čekanja. U najnovijem od procesa koji se odvija u zdravstvu Vlada je prvo zabranila nova zapošljavanja, a onda počela najavljivati i nužnost smanjenja broja medicinskih radnika, u svrhu “racionalizacije”. Kao i drugdje, i u zdravstvu ogromnu prepreku takvoj “racionalnosti” u poslovanju predstavlja postojanje kolektivnih ugovora. Da bi doskočila tom “problemu”, Vlada odbija potpisati novi kolektivni ugovor i istovremeno smanjuje naknade za prekovremene sate (čiji se broj kontinuirano povećava).

– Neprestanim rekonstrukcijama i strukturnim prilagodbama
pučanstvo se milom ili silom privikava da je zdravlje i pojedinca i društva roba na  tržištu poput voća i povrća pokućstva
, automobila i svake druge robe koja ima svoju cijenu, što u konačnici znači nestanak ili u najboljem spuštanje solidarnog, odnosno javnog zdravstva ispod donje granice prihvatljivosti.

– Bez obzira na negativnu percepciju sindikata u javnosti stoji tvrdnja Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara kako se ovdje ne radi samo o kolektivnom ugovoru ni o plaćama medicinskih radnika.
Zdravstvo je nešto što se neminovno tiče svih.
Uz neupitnu potrebnu podršku najavljenom štrajku medicinskih radnika,
valja se prisjetiti i kako je opći zdravstveni standard ne tako davno bio nešto što nije smatrano privilegijom, nego pravom svakoga.

Zaključno

Pobuna liječnika i medicinskih sestara i tehničara te najavljene industrijske akcije imaju potpuno moralno opravdanje i to iz više razloga.

– Nedopustivo je zdravstveno osoblje dovoditi do granica izdržljivosti i problem sustava rješavati smanjenjem broja zaposlenika i smanjenjem plaća. To se posebno odnosi na sestre. Po standardima odnosa broja pacijenata te liječnika i sestara Hrvatska je pri samom dnu u Europi.

– Znatan dio ustanova je paviljonskog tipa tako i u sred Zagreba postoje specijalističke ambulante smještene u ne zidanim objektima bez klime u kojima liječnici specijalisti ostvaruju svoje prekovremene sate koji im se ne plaćaju.

– Nije rijedak slučaj da zbog različitih ušteda liječnici specijalisti nalaze i povijesti bolesti ispisuju rukom ili pisaćim strojem, jer ili nemaju kompjuter ili nešto u svezi s njim ne funkcionira.

– Kakav je to zdravstveni sustav u kojem je prevladavajuće nezdravstveno osoblje 44 vs. 30 tisuća zdravstvenog.

– Prema najavama organizatora štrajka i eventualnih pratećih industrijskih akcija ovaj slučaj nije samo borba za plaće već je to sindikalna borba za dostojanstvo struke i borba za zaustavljanje daljnjeg osipanja sustava.

Konačno, kako su zdravstvo i školstvo društveni stupovi upornjaci i bez kojih nema ni gospodarstva ni razvoja, jer gospodarstvo ne može funkcionirati bez zdravih i obrazovanih radnika, kvalitetno rješenje zdravstvenog sustava je u općem društvenom interesu, te liječnici i sestre polažu pravo na opću podršku u svojim akcijama, poglavito iskaze solidarnosti ostalih sindikata.