Kad čujem riječ REFORMA

Kad čujem riječ “reforma”, zatresem se kao zasječeno drvo. Naime, već godinama pljušte razno-razne “reforme” kao monsunske kiše: strukturne reforme, reforma političkog sustava, reforma gospodarstva, reforma zdravstvene zaštite, reforma mirovinskog i invalidskog osiguranja, reforma državne uprave, reforma lokalne samouprave, reforma poreznog sustava, reforma školstva… I kada nam se učini da smo neke reforme apsolvirali, na vlast dođe nova vladajuća garnitura, s punim koferima novih reformi, jer je stare “već pregazilo vrijeme”. I tako opet sve ispočetka. Kao da je riječ o Sizifovu poslu.

                                              Za “reformu reformi”!

I kako koja reforma odmakne, makar za pedalj, ostavi za sobom muljavi trag: sve staro poruši, a novo, da ne kažem bolje, ne uspostavi. Kako normalno živjeti pritisnuti “ideologijom razvaline”, kao što je nedavno to nazvao kardinal Josip Bozanić? Nadali smo se da ćemo ulaskom u Europsku uniju odbaciti aveti prošlosti i polako, ali sigurno, korak po korak, uspostavljati red i običaje, svojstvene jednoj pristojnoj i civiliziranoj zemlji. Naravno, nije to lako, ni jednostavno. Treba za to vrijeme. Da, treba. Ali treba i zdrava, plodonosna misao koja će nas voditi cilju kojemu težimo. Ima li te i takve misli danas u Hrvatskoj? Čini se da je još daleko, u konturama, bosa i sramežljiva. Zemljom i državom vitlaju stranačke zastave i misli, najavljujući nove reforme. Hoće li nekomu pasti napamet najbolja od svih reformi – “reforma reformi”! Ima u Europskoj uniji barem desetak zemlja koje nam mogu biti za uzor, ponajprije skandinavske zemlje. Dajmo, reformirajmo se prema njima, pa će biti dovoljno i demokracije i socijalne pravde i nezaposlenosti, a i sindikati će nam biti slobodni u obrani radničkih prava i interesa. Ne tražimo uzore izvan Europe! Nema boljih!

Valjalo bi se češće prisjetiti riječi Noaha Chomskog: “Izbori na Balkanu su besmisleni. Tamošnji lideri i tako ni o čemu ne odlučuju. Samo izvršavaju.”