I sadašnja koalicijska vlast, kao i gotovo sve prethodne, obećavaju (prije izbora) brda i doline ne bi li privukli što veći broj svojih simpatizera (glasača), a kada osvoje saborsku većinu i formiraju Vladu, od predizbornih obećanja obično ostaju pramenovi magle.
Već je prilikom sastavljanja nove vlade i njene službene inauguracije bilo vidljivo “iz aviona” s kim ili čim ćemo imati posla. Da ne ulazim u prošlost, zadržat ću se na aktualnoj Vladi. Lupali su se u “prsa junačka” kako će stručna kompetentnost biti glavni kriterij da netko može biti ministar i drugi državni dužnosnik. A što smo dobili?
Ministar rada postao je hematolog, a ministar prosvjete (opet) liječnik
Dakle, dovoljno je biti kandidat vladajuće stranke, to automatski znači da je kandidat i podoban i sposoban! Zapravo, u pitanju je dvostruki legitimitet – i stručni i moralni. Kako netko, pa bio i vrstan liječnik, može prihvatiti da bude ministar rada i mirovinskog osiguranja?! Pa, pobogu, on o tome ništa ne zna. Zašto prihvaća da odbaci svoj autoritet u matičnoj struci i pristane da u ime svoje stranke sjedne u fotelju ministra rada? Gdje je on to izučio potrebna pravna znanja, neophodna da se uspješno vodi Ministarstvo rada? Bez pomoći pomoćnika i zamjenika u tome Ministarstvu (ukoliko i oni nisu nestručnjaci), on ne može ama baš ništa konkretno uraditi iz toga resora. On visi između savjetnika, kao potrošeni luster i čeka njihovu pomoć kao žedna zemlja kišu. Pa što mu to treba? Zar samo zato da u svome curriculumu može zapisati da je, eto, bio i ministar?!
Naravno, odgovornost za takvu praksu postavljanja nekompetentnih ministara snosi i predsjednik Vlade. Uza sve koalicijske ćudi, on ne mora pod svaku cijenu prihvaćati ono što šteti ugledu i vjerodostojnosti Vlade, kojoj je na čelu. Ako već prema takvim ministrima njihove matične stranke imaju neka “dugovanja”, neka ih rasporede u resore koji odgovaraju njihovim stručnim kvalifikacijama.
Zdravstveni odgoj – nepotrebna halabuka
Uz tolike velike ekonomske i socijalne probleme, resorni ministar znanosti i obrazovanja, Željko Jovanović, ubacio je u užarenu hrvatsku realnost još jedan (nepotreban) vrući krumpir – zdravstveni odgoj. Društvene i političke tenzije rastu iz dana u dan, hrvatsko se društvo dijeli na one koji podržavaju Crkvu, a koja je đonom protiv sadržaja novog školskog predmeta “Zdravstveni odgoj” i one (predstavnici vlasti) koji su apsolutno za taj prijedlog. I što sada? Komu je to trebalo? Većina roditelja, a i pučanstva u cjelini, zbunjena je i, nedovoljno obaviještena o meritumu stvari, opredjeljuje se “za” i “protiv”. Zar su njihova djeca pokusni kunići, na kojima trenutačni ministar prosvjete želi provoditi pokuse, jer, tobože, tako rade u Europi.
Ni ministar Jovanović, niti njegova radna grupa, izgleda, ne poznaju školu ni sistem obrazovanja. Jer da znaju, ne bi predložili da se u školu uvede novi nastavni predmet po imenu Zdravstveni odgoj. Zašto? Zato, što nikada i nigdje za nove sadržaje nije se automatski uvodio novi nastavni predmet, nego su se novi sadržaji (koji se javljaju u svim predmetima; dodavali postojećem nastavnom predmetu, najbližem po sadržaju. Kuda bi sistem obrazovanja došao, kada bi se za svaki novi
sadržaj izmišljao novi predmet? Pa takav bi sistem eksplodirao od nabujale satnice, koja ne bi stala u raspored sati (po šest tjedno). I još nešto: Tko bi predavao Zdravstveni odgoj? Koji nastavnički fakultet obrazuje nastavnike za taj predmet? Prema sadašnjoj strukturi nastavničkih kadrova, jedino bi nastavnici biologije mogli predavati taj predmet (uz dodatno stručno usavršavanje). Ili gospodin Jovanović, kao liječnik, misli zaposliti liječnike i pretvoriti ih u nastavnike bez ikakve metodičko-didaktičke naobrazbe? Doduše, nema ni on nikakve naobrazbe za ministra prosvjete, pa, eto, zahvaljujući stranačkoj kadrovskoj politici, može se priučavati u Ministarstvu.
Zanimljivo je da gospodin Jovanović ne bi mogao biti izabran niti za ravnatelja osnovne i srednje škole, jer nema, prema Zakonu, najmanje pet godina radnog iskustva u struci. “Ali, za ministra može. O, tempora, o mores!
