Poslodavci u poduzećima, instaliranjem kamera na radnome mjestu, žele ostvariti potpunu kontrolu nad radnicima. Stoga sindikati traže donošenje mjera o zaštiti privatnosti na radnome mjestu. Sve priče o ljudskim i radničkim pravima, zaštiti dostojanstva, privatnosti radnika i razvitku demokracije zaustavljaju se pred vratima naših poduzeća u kojima radnici sve više postaju objekt. Treba graditi svijest da poduzeće nije radni logor i nije mjesto prisile, nego mjesto odgovornosti i slobodnog pristanka na rad. Tehnologija ne rješava bitne probleme u međuljudskim odnosima, kao i nedostatke u međusobnom povjerenju radnika i poslovodstva. U životu i na radnome mjestu nam pokušavaju nametnuti snimanje kao nešto normalno ili ljudsko, iako je to, po svemu, sasvim nešto suprotno.
Ugrožavaju zdravlje i psihičku stabilnost
Sve veći pritisak na radnike, produžavanje radnog vremena te stalna kontrola kamerama stvaraju kod ljudi stres i pritisak koji ne pridonosi povećanju proizvodnosti. Naprotiv, ugrožava zdravlje i psihičku stabilnost. Istraživanja pokazuju da su četiri petine radnika na radnome mjestu pod stresom, ili 60 posto zbog toga ima teškoće u spavanju, što dovodi do narušavanja zdravlja. Uvođenjem kamera i videonadzora u poduzećima se objašnjava zaštitom imovine, zbog raširenih pljački i razbojstava, što je dijelom i istina, ali u većini slučajeva to nije točno. Stoga sindikati traže da se videonadzor u poduzećima regulira kolektivnim ugovorima i posebnim sporazumima. Da se radničkim vijećima ili sindikatima da mogućnost kontrole i postavljanja kamera na radnome mjestu. Zbog toga sindikati od Vlade traže da se u Zakonu o radu preciznije uredi zaštita dostojanstva i privatnosti radnika na radnome mjestu, a u Zakonu o zaštiti na radu uredi procedura postavljanja kamera.
