U posljednje vrijeme mnogo se govori i piše o potrebi podizanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva kao jednoga od bitnih čimbenika u povećanju izvoza, smanjivanju debalansa između uvoza i izvoza roba i usluga, a time olakšavanju otplate velikoga vanjskog i unutarnjeg duga, što nas čeka u 2008.godini.Sve je to točno, iako je riječ o posljedicama koje svi moramo snositi (i otplaćivati),a da o uzrocima nitko ne govori (javno i glasno). Međutim, što je, tu je, izte se kože ne može.
Dvojbe se javljaju u shvaćanju, a napose u ostvarivanju mjera u podizanju konkurentnosti naših roba i usluga: neki poduzetnici konkurentnost “rješavaju “tako što (najčešće)otpuštaju “viškove” radnika i na taj način smanjuju troškove proizvodnje roba i usluga. Takva palijativna mjera ne liječi, a još manje otklanja uzroke, već služi za privid “ozdravljenja ” poslovanja.
Kako podizati konkurentnost
Navest ćemo neke od mjera za podizanja konkurentnosti, koje bi trebale biti prihvatljive i poduzetnicima i radnicima i sindikatima:
1.UVOĐENJE NOVIH TEHNOLOGIJA U PROCES RADA, kako bi se pratili svjetski inovativni programi, smanjili troškovi po jedinici proizvoda, ostvarivala svjetska produktivnost rada i stalno unapređivala kvaliteta finalnih proizvoda i usluga, što bi osiguravalo veći izvoz i profit, te stabilnost poslovanja.
2.NOVA ORGANIZACIJA RADA mora proizlaziti iz postojećeg tehnološkog lanca (parka),kako ne bi u proizvodnji bilo “uskih grla”.
3.CJELOŽIVOTNO UČENJE: potrebno je stalno, tokom cijeloga radnoga vijeka, stručno usavršavati radnike, kako bi mogli pratiti i udovoljavati zahtjevima novih tehnologija i kako bi bili “upotrebljivi” prigodom nužnih promjena poslova i radnih mjesta, te sačuvali svoj radni odnos.
4.MATERIJALNA STIMULACIJA RADNIKA: ako tvrtka ostvaruje profit i uspješno posluje godinama, u tome zasluga imaju i radnici, pa je “red i adet” da za to budu i adekvatno materijalno stimulirani, a ne da im plaće budu godinama “zaleđene”,kao što se to (na žalost) nerijetko događa.
5.SUDJELOVANJE RADNIKA U ODLUČIVANJU: iskustva, strana i domaća, svjedoče da tamo gdje radnici sudjeluju u procesima odlučivanja, ostvaruju se i bolji rezultati u poslovanju takvih poduzeća. Naime, interes radnika za rezultate poslovanja takvih tvrtki postaje veći, pa su i radni učinci veći, a kvaliteta rada i efikasnost podignuti su na višu razinu.
A čemu trebamo reći NE
Sigurno je da nećemo u sindikatima nijemo promatrati one postupke poduzetnika koji ne prate kretanja u svojoj branši na svjetskom tržištu, već stoje ukopani u 20.stoljeću i s toga posrnuloga brijega podvikuju na radnike, otpuštaju ih s posla kao “tehnološke viškove”, mobingom i drakonskom disciplinom prijete i pokušavaju ušutkati “bundžije “,zabranjuju sindikalno organiziranje, a male i neredovite plaće prikazuju kao nužnost, ali i “sreću da ima ikakvih”,jer, kao što tvrde,”teška su vremena”.
U svakoj tvrtki mogu doći “teška vremena “,ali ako se radnicima predstavi realna slika stanja i plan izlaza iz krize, oni će za to imati razumijevanja.
