Vlada namjerava donijeti novi zakon o suzbijanju neprijavljenog rada, tj. rada na crno, kako bi potkresala krila poslodavcima koji nelegalno “zapošljavaju” i izbjegavaju plaćati doprinose. Već je usvojen Nacionalni program za suzbijanje neprijavljenog rada za razdoblje od 2021. do 2024. godine, s akcijskim planom radi osiguravanja radnopravno statusnog položaja radnika i socijalne sigurnosti neprijavljenih radnika, “neovisno o volji poslodavca”.
Muljanje države
Poluga za borbu protiv poslodavaca koji krše prava radnika i potkradaju državni proračun i dalje ostaje Državni inspektorat, ali s većim ovlastima; inspektori bi imali pravo, kada uhvate radnika na crno, poslodavcu naložiti da ga prijavi od dana kada je počeo raditi, a ako se to ne može utvrditi, onda bi poslodavac bio dužan za tri mjeseca retroaktivno uplatiti plaće i doprinose.
Poslodavcima bi se, ipak, dala prilika za popravni – za prvo otkriće neprijavljenog rada, radnika bi morali prijaviti za posljednja tri mjeseca, za drugo na šest mjeseci, a u slučaju da ih inspekcija i treći put uhvati opet bi im se izrekla obaveza prijave radnika za šest mjeseci retroaktivno i mjera zabrane obavljanja posla na mjesec dana. No, i ta se zabrana ukida ako poslodavac u roku od tri dana plati kaznu i prijavi radnika.
Registar bijelih i crnih poslodavaca
Ako poslodavac ne prijavi radnika u tom roku, prijave će provesti Zavod za zdravstveno osiguranje i Zavod za mirovinsko osiguranje. Porezna uprava donijet će “rješenje po službenoj dužnosti o obaveznim javnopravnim davanjima za razdoblje od utvrđenog dana početka rada odnosno tri/šest mjeseci retroaktivno”. Ideja je i da se osnuje i javni registar “bijelih” i “crnih” poslodavaca, tj. onih koji su uhvaćeni da radnike zapošljavaju nelegalno i onih koji poštuju zakonske regule – nešto poput javnog stupa srama i putokaza radnicima što mogu očekivati kod određenog poslodavca.
Izrađena je strategija za suzbijanje neprijavljenog rada. To dobro zvuči, ali nije dovoljno. Traže se “takve mjere koje će osigurati da muljanje države i zloupotreba očajničke pozicije radnika budu preskupe”. Za sada “ispada da se poslodavcima to isplati, čak i ako moraju platiti kaznu, jer su te kazne apsolutno preniske”. Opomenama se previše ide na ruku poslodavcu. Opomene poslodavcu stvaraju osjećaj lagodnosti i manevarskog prostora za izigravanje zakona, zbog čega se događa da inspekcija ulazi na jedna vrata, a neprijavljeni radnici bježe na druga.
Rad na crno znatno je šira kategorija od neprijavljivanja radnika, što je drastičan primjer, ali nije usamljen; i radnik koji je prijavljen na minimalcu, a dio plaće dobiva na ruke, u kategoriji je rada na crno, kao i prekovremeni koji nisu evidentirani. Na mala vrata sada se osigurava i dodatni rad pod izlikom da ga radnici žele, a “žele” jer nemaju drugog izbora, osim otići van.
Značajna skepsa vlada prema učinku budućeg zakona jer Inspektorat je potkapacitiran i nikakve se mjere neće moći provesti ako se ne ojača i prestane biti meta stalne pretumbacije. Za sada Inspektorat nadzire, i to ne baš uspješno, “samo isplatu minimalne plaće”. Sve dok ga se ne reorganizira, Inspektorat će biti neučinkovit.
Inspekcija mora biti efikasnija i brža
Iz Hrvatske udruge poslodavaca pak apeliraju da se pri donošenju ili izmjeni propisa pazi na propisivanje uvjeta, njihove opravdanosti i smisla. Tvrde da je siva/crna ekonomija najčešće rezultat “neprimjereno i nerealno postavljenih uvjeta i komplicirane, nejasne ili neprovedive administrativne obveze”. Kao pozitivan primjer suradnje socijalnih partnera navode građevinski sektor – kolektivni ugovor za graditeljstvo određuje minimalne plaće i obvezno se primjenjuje na sve radnike i poslodavce.
