Liberalizacija radnog zakonodavstva jedan je od stupova neoliberalne doktrine. Zagovornici takve vrste kapitalizma smatraju da zakoni tržišta gotovo pa savršeno uređuju sve odnose u gospodarstvu. Svaku intervenciju bilo države, bilo sindikata ili nekog drugog čimbenika smatraju suvišnom, pogrešnom i štetnom. Interesi kapitala maksimalno su zaštićeni, dok se traume radnika koji njenom primjenom ostanu bez posla ne smatraju vrijednim pažnje.
U skladu sa tim temeljnim postavkama, neoliberali vjeruju da tržište najbolje uređuje i radne odnose pa prema tome radno zakonodavstvo treba svesti na minimalnu mjeru. Fleksibilno radno zakonodavstvo, odnosno lakoća otpuštanja radnika, smatraju oni, omogućit će kapitalu da bez problema zatvori one djelatnosti koje ne donose profit, kako bi se mogao usmjeriti na profitabilne djelatnosti i tako stvoriti uvjete za novo zapošljavanje.
S pozicije kapitala, to je savršena doktrina. Interesi kapitala maksimalno su zaštićeni, dok se traume radnika koji njenom primjenom ostanu bez posla ne smatraju vrijednim pažnje. Oni će, navodno, vjerojatno, ili možda, naći neki drugi posao. Da li je zaista sve to tako?
Kriza je posljedica neoliberalne doktrine
Svjetska gospodarska kriza, iz koje svijet postupnio izlazi, a Hrvatska se i dalje muči s njenim posljedicama, nastala je upravo kao posljedica primjene neoliberalne doktrine. Tržište, taj savršeni mehanizam, otelo se kontroli, dovodeći do globlanog pada gospodarskih aktivnosti i ogromne nezaposlenosti. Kriza je i počela upravo u tvrđavi neoliberalizma u Sjedinjenim američkim državama a nakon toga se, zbog svjetske povezanosti, proširila i na ostali svijet.
Međutim, i pored tog očitog neuspjeha neoliberalne doktrine, ne odustaje se od njenih osnovnih postavki. Međunarodni monetarni fond, koji kuca i na naša vrata, i dalje zagovara liberalizaciju radnog zakonodavstva, marginalizaciju uloge države i privatizaciju svega i svačega, uključujući zdravstvo i školstvo.
Naš gospodarski oporavak na otpuštanju radnika?
Govoreći nedavno o provedbi Programa gospodarskog oporavka, premijerka Jadranka Kosor je ustvrdila da su njegovi ciljevi uglavnom ostvareni. Pri tome je zaboravila na činjenicu da je provedba, ili neprovedba tog programa dovela do daljeg pada bruto-društvenog proizvoda i ogromnog povećanja nezaposlenosti i povećanja broja umirovljenika. No, nije zaboravila spomenuti reforme na području radnog zakonodavstva, odnosno njegovu liberalizaciju, do koje prema njenim riječima nije došlo zbog snažnih otpora. Dakle, ni u Hrvatskoj se ne odustaje od neoliberalne doktrine na području radnog zakonodavstva i u tome se vidi jedna od poluga izlaska iz krize.
Stvarno, da li je fleksibilno radno zakonodavstvo preduvjet za gospodarski rast? Da li ono, osim što štiti kapital, stvara uvjete za novo zapošljavanje. Ima li ono potvrdu svoje uspješnosti u praksi ili se lakoća otpuštanja toliko žestoko zagovara iz jednostavnog razloga što pogoduje isključivo kapitalu.
Primjeri iz svjetskog gospodarstva govore da liberalizacija radnog zakonodavstva nije čarobni štapić niti je ono garancija gospodarskog rasta. Uzmimo kao primjer Japan, visoko razvijenu zemlju koja je primjer uspješnog gospodarstva. U toj zemlji je na djelu praktički doživotna vjernost radnika tvrki u kojoj rade. Krenimo na drugi kraj svijeta. Prema prognozama Svjetske banke, u ovoj godini u Sjedinjenim američkim državama očekuje se gospodrski rast od 2,9 posto a u Njemačkoj 3,1 posto. Razlika između te dvije zemlje je u tome da u Americi u mislima i djelu prevladava neoliberalna doktrina. S druge strane, Njemačka je visoko socijalna država koja štiti svoje radnike. U Njemačkoj se, između ostaloga, stariji radnici ne bacaju na ulicu niti ih se šalje prije vremena u mirovinu već se stvaraju uvjeti za njihovo dalje aktivno sudjelovanje u gospodarskim aktivnostima.
Sumorna hrvatska zbilja
U Hrvatskoj imamo s jedne strane priču o rigidnim zakonskim propisima koji navodno štite radnike a s druge strane 330.000 nezaposlenih koje nikakvi rigidni propisi nisu zaštitili. Postalvlja se u stvari pitanje koliko je radno zakondavstvo stvarno rigidno, kada se zna da se većina ugovora o radu sklapa na određeno vrijeme.
U svjetlu tih podataka, priče o libralizaciji radnog zakonodavstva kao načinu izlasku iz krize, zvuče vrlo neuvjerjivo. U Hrvatskoj postoji čitav niz drugih ozbiljnih problema, počevši od korupcije na svim razinama do mizerne tehnološke opremljenosti većine naših tvrtki zbog kojih smo nekonkuretni na stranim tržištima. Tu sumornu hrvatsku zbilju siguno neće promijeniti fleksibilno radno zakonodavstvo koje ustrajno zagovara kapital kako bi sebi osigurao maksimalno ostvarivanje profita.
