Lipanj 2012. – Pogledajmo malo oko sebe

Lipanj 2012. – Pogledajmo malo oko sebe

Koliko nas ima?

U Hrvatskoj je aktivno 128.930 poslodavaca. Organizirani su u 57 udruga i 3 poslodavačke udruge više razine, od kojih je samo Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) nacionalno reprezentativna udruga. Istovremeno je u Hrvatskoj trenutačno registrirano 534 sindikata, što sindikati na razini poduzeća, struka, profesija, regionalni i autonomni. Najveći dio tih sindikata udružen je u 5 reprezentativnih sindikalnih središnjica. U Hrvatskoj u ovom trenutku je 1.343.405 radnika zaposleno, a od toga su 423.964 članovi nekog od sindikata (u privatnom sektoru 17% radnika sindikalno su organizirani). Na snazi je 845 kolektivnih ugovora. Njima je pokriveno 66% radnika (44% u privatnom, i gotovo 100 posto u državnom sektoru).

Snosimo li jednako teret krize?

Vlada i sindikati javnih službi ulaze u novi odnos.  Ovi potonji traže od Vlade da ne diraju prava zajamčena kolektivnim ugovorima, odnosno da se ne diraju plaće, božićnice, regresi… Sukladno situaciji izvršna vlast bi rezala sve nabrojeno, a sindikati ne bi. Kako stvari stoje sindikati nisu skloni pristati na ove zahtjeve, no pitamo se ne bi li svi trebali jednako snositi teret krize? Je li jedna ili dvije godine bez božićnice i regresa toliko teško? Ako pitamo čelnike spomenutih sindikata – da! Ako pitamo predstavnike ostalih sindikata, ili radnike, ili nezaposlene – odgovor je pitanje: Što je božićnica? Što je regres? a neki i Što je to plaća? Na žalost mnoge ne zanima koliko je pala industrijska proizvodnja, promet u trgovini, BDP, može li gospodarstvo promijeniti trendove?… Prava radnika u javnim službama treba braniti, pa i pod svaku cijenu, pa makar i na uštrb svih!?

Probajmo biti ljudi

Nadmudrivanje više ne pali. Borci za ljudska prava i radnička prava iz proračuna moraju znati da većina iz privatnog sektora za božićnicu zna samo iz priča svojih roditelja ili eventualno iz arhiva novinskih članaka. O kolektivnim ugovorima i pravima po osnovu tih ugovora mnogi znaju jedino po teoretskim raspravama ili kada se govori o kolektivnim ugovorima u javnom sektoru. Ali zato manje više svi znaju trenutak kada im je poslodavac obznanio da je kriza i da će im od sada plaće biti manje za desetak ili dvadeset posto. Izađimo zato iz svojih latifungija. Prošečimo ulicom. Poslušajmo ljude oko sebe. Razmislimo o svojim stavovima, postupcima. Rasipan smo narod. Političari su nam lopovi. Birokracija korumpirana. Probajmo biti ljudi i zajednički i solidarno podnijeti teret krize.
Nasilni i arogantni!?

U jedno svojoj izjavi, predsjednik Matice, koja okuplja sindikate koji se financiraju iz proračuna, o postupcima izvršne vlasti, kaže: …“Postavili su se nasilnički i arogantno, ali mi smo spremni uzvratiti! Za njih je Šuker dobroćudni čiča“… Po piscu ovih redaka, o ovim atributima mogu govoriti manje više svi sindikalni čelnici osim Ribiča koji u svom radu i ophođenju sa ljudima nosi u sebi upravo navedeno ponašanje.

Hoće li se netko uzrujati?

Dva mjeseca nakon posljednjeg tiskanog izdanja Vjesnika ugasio se i njegov internetski news portal. Sredinom lipnja na njemu su objavljene posljednje informacije, uz obavijest čitateljima da portal prestaje s ažuriranjem sadržaja zbog „nemogućnosti organizacije daljnjeg rada“. Svima koji imaju bilo kakove veze s izdavaštvom mora biti žao kada neke novine prestanu izlaziti. To dakako neće pomoći ostalim izdavačima. Kada pak ulazimo u srž problema i vidimo da su u razdoblju zadnjih petnaestak godina sve vlade, i lijeva a naročito desna, upumpale u list Vjesnik preko sto milijuna eura, spopadne vas istovremeno i bijes i očaj. Kako reagirati kada znamo da je Hrvatska tiskara besplatnim tiskanjem i papirom platila više od 350 milijuna kuna za list. Ta ista tiskara, ima sada porezna dugovanja i kreditna zaduženja upravo zbog toga, a ne zato jer nije konkurentna na tržištu. I sada večinski vlasnik, država, svojom inertnošću i nepravovremenim donošenjem odluka, tjera u stečaj tu tiskaru i na burzu seli novih četristo grafičara.

Gledajući hipotetski, stečaj tiskare može značiti kraj i za puno izdavača. Izvršna vlast izgleda da u tome ne vidi neki problem. A da stvar bude gora o tome se nema s kim razgovarati. Ako tiskara zbog činjenice da je na rubu tehnološkog raspada i stečaja prestane raditi u pitanje dolaze i Jutarnji list, Glorija, Sportske novine, Globus. Hoće li to nekoga uzrujati? Hoće – one koji će ostati bez posla!