Lipanj 2015. – Tri jubileja u ovoj godini

Lipanj 2015. – Tri jubileja u ovoj godini

Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske, u široj javnosti, ali i među sindikatima, uvijek je imao razloga za ponos. Ove godine, uz 6. kongres obilježavamo i 145 godina vlastitog postojanja i ponosnog hoda kroz povijest. Istovremeno obilježavamo i 25 godina postojanja i uspješnog rada u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Ponos je to zbog brojnih sindikalnih aktivnosti u korist članova i zaposlenih radnika, što zbog ugleda među drugim sindikatima i poslodavcima kao i vlasti, ali i činjenice da je unatoč velikog broja stečajeva, gubitka radnih mjesta, a samim tim i broja članova, Sindikat uspio sačuvati maticu, financijsku neovisnost i akcijsku sposobnost.

Mnogi sindikati, iako korijeni njihovog postanka sežu daleko u povijest, kao vrijeme svoga nastajanja priznaju tek početak devedesetih godina prošlog stoljeća. Grafičari se ne stide svoje povijesti niti povijesnih okolnosti i sudionika koji su ideju sindikalizma promicali kroz turbulentna vremena na ovim prostorima.

Nekoliko jubileja u isto vrijeme razlog je za dodatni napor u afirmaciji činjenice o vlastitom postojanju, svijest o našoj ulozi i misiji koju imamo. Od toga u kojoj mjeri uspijemo poslati poruku o našoj odgovornosti za socijalni i materijalni položaj grafičara ovisi hoćemo li u očima onih čije interese zastupamo, sačuvati sliku o našoj vjerodostojnosti.

Solidarnost

Vremena su teška i u njima je najmanje razumijevanja za probleme drugih. Zbog toga je naša obveza još složenija, vratiti sindikalizam izvornim osnovama. Treba se samo podsjetiti za koje su se materijalne i moralne ciljeve borili hrvatski tipografi koji su dvadeset i jednu godinu čekali potvrđivanje svojih pravila. Također se treba podsjetiti entuzijazma i očekivanja hrvatskog radništva prije dvadeset i pet godina kad se branila hrvatska opstojnost i samostalnost, ali i radna mjesta. Zajedničko obilježje i jednih i drugih je solidarnost, riječ koju razumije radništvo cijeloga svijeta. Ako je suditi prema činjenici da sindikalna ideja živi i danas, da postoji obitelj koju zovemo Sindikat grafičara, snovi mnogih su ostvareni.

Neoliberalizam

To bi trebao biti ekonomski sustav koji se temelji na slobodnom tržištu bez državne kontrole. To je političko-ekonomska praksa koja tvrdi da će se ljudska dobrobit najviše razviti ako se dopusti širenje poduzetničkih sloboda unutar uređenog okvira čvrstih imovinskih prava, slobodnog tržišta i slobodne trgovine. Država mora omogućiti taj okvir svojim propisima. Neoliberalizam teži da sveukupno ljudsko djelovanje prevede u oblast tržišta. Tome su podređene ne samo ekonomske i pravne, već i političke instance. Danas zagovornici neoliberalizma drže pozicije u obrazovanju, u medijima, u upravnim odborima i financijskim institucijama, u ključnim državnim institucijama (ministarstva financija, središnje banke), kao i u najvažnijim međunarodnim institucijama poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije (WTO), koje reguliraju stanje na svjetskoj ekonomskoj sceni. Neoliberalizam je postao hegemonijski faktor.

Admiralski brod

Racionalni ljudi žale za tržištem. Tržište u bivšoj državi od 22 milijuna ljudi dalo je više prilika za zaradu. Omogućavalo je proizvodnju većih serija proizvoda s nižim konačnim cijenama. Ekonomija obujma govori da se stanoviti fiksni troškovi smanjuju utoliko više ukoliko je konačni broj proizvoda veći. Carinske i druge prepreke su bile manje. Danas unutar Europske unije imamo tržište od 550 milijuna ljudi koje je dvadesetak puta veće od onoga u prethodnoj državi. No, na tržištu Unije mi smo najnerazvijeniji, za razliku od tržišta u bivšoj državi gdje smo bili najrazvijeniji i bili “admiralski brod”.

Bruto društveni proizvod

Hrvatska je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća imala bruto društveni proizvod, koji je bio manji od današnjega za 0,5 posto. To znači da smo od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas tapkali u mjestu. Nismo se pomakli ni pedlja. Za razliku od nas drugi (Poljska, Rusija, Češka, Slovačka) su otišli svjetlosne godine naprijed. Izgleda da je naša povijest, povijest propadanja ustrajnog, samoskrivljenog, sveobuhvatnog, nepromjenjivog. Jedino u čemu smo silovito napredovali je sve veći broj osiromašenih i potrebitih.

Domoljublje

Domoljublje je velika prepreka bržem razvoju Hrvatske. Proteklih četvrt stoljeća nepobitno su pokazali – oni koji najviše vole domovinu ujedno i najviše pljačkaju državu. Svima koji kažu da Hrvatsku vole i da su domoljubi treba vjerovati, ali domoljubni osjećaji nemaju nikakve veze s time da se od Hrvatske napravi uspješna država i društvo. Ukratko, oni koji Hrvatsku vole, ujedno je i uništavaju. Ne mjeri se nečiji doprinos društvu i državi po emocijama i paradnom izricanju, naricanju protiv rastakanja vrijednosti i tradicija koje itekako treba što prije rastočiti, nego poštivanjem zakona, plaćanjem poreza, angažiranjem u društvu, otvaranju radnih mjesta s odgovarajućim radničkim pravima. Hrvatskoj zato treba mnogo više građana koji je ne vole, ali žele uspješnu, modernu, dinamičnu, otvorenu, tolerantnu europsku Hrvatsku.