Preživjeti jesen
Poskupljenje hrane, režija i osnovnih životnih potrepština znatno će opteretiti budžet građana. Mnogi koji će ostati bez posla sada će s puno manjim primanjima morati pokrivati veće troškove života. Problem je, što se rizik nezaposlenosti i rast siromaštva događa kada u proračunu ima manje sredstava, a potrebe su veće nego ikada. Kako ćemo preživjeti jesen i možemo li očekivati nezadovoljne na ulicama? Hrvati ne izlaze na ulice jer ih se „polako kuha“. To je kao da stavimo žabu u lonac hladne vode i pomalo zagrijavamo, na kraju ćemo je skuhati makar je ona mogla iskočiti iz lonca. Do većih nemira i generalnih štrajkova kod nas neće doći iako su za mediteranske zemlje karakteristična masovna izražavanja nezadovoljstva na ulicama. Ima nekih naznake štrajkova u javnom sektoru, no većina radnika u Hrvatskoj radi u nesindikaliziranom sektoru i bez kolektivnih ugovora.
Od vrha do dna
Izgleda da je Hrvatska još uvije obavijena mitom, korupcijom i kriminalom a to razarajuće zlo je metastaziralo do najsitnijih društvenih pora. Od vrha i bivšeg premijera pa do dna i carinika na zabačenom graničnom prijelazu. Najsvježiji primjer za to je Medicinski fakultet u Zagrebu. Bilo gdje da policija ili USKOK, u lovu na korumpirane, malo temeljitije zagrebe – od bolnica, fakulteta, gruntovnica, sudova, carine ili neke državne tvrtke, pa čak i unutar same policije – ulov je zajamčen. Nisu to samo pojedinačni slučajevi. Obično su to kriminalno-korupcijski dobro povezani lanci, mreže, s jasnim hijerarhijskim tarifama. Što se to dogodilo s hrvatskim društvom da su korupcija i kriminal postali općeprihvaćen, gotovo poželjan stil ponašanja?
Jedini kriterij – uspješnost
Javne tvrtke i tvrtke u većinskom državnom vlasništvu morale su Vladi prezentirati plan ušteda koje će napraviti smanjenjem prava iz kolektivnih ugovora. Iako je zaključak o kolektivnom pregovaranju Vlada povukla, zahtjev za smanjenjem troškova i dalje je na snazi, a jedina razlika je u tome da se od svih tvrtki ne očekuje ista razina ušteda. Pojedine uprave malo su predoslovno shvatile naputak iz Vlade pa su, umjesto da im pregovori s javnim službama budu smjer u kojem trebaju ići, pojedinci su Vladinu ponudu javnim službama doslovce prepisali i ponudili sindikatima kao imperativ. Za rezove u kolektivnim ugovorima osnovni je kriterij uspješnost tvrtke. Ne može se gubitaše izjednačavati s, primjerice AKD-om, Narodnim novinama, Odašiljačima i vezama i ostalim tvrtkama koje posluju s dobiti. Ideja je da se s najavljenim rezovima u kolektivnom ugovoru za javne službe izjednače samo gubitaši, a tamo gdje su poslovni rezultati dobri ostaje upravama i sindikatima da definiraju razinu prava i obveze u skladu s rezultatima.
Kozmetičke promjene ili ispravljanje nepravde?
U Hrvatskoj su od osamostaljenja bile čak četiri mirovinske reforme, a u posljednjih 12 godina 11 što manjih, a što većih izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju. Iz resornog ministarstva najavljuju povratak instituta punog radnog staža kakav je postojao devedesetih godina. Razmišlja se o dva modela. Prvi bi podrazumijevao pravo na punu starosnu mirovinu radnicima s 42 ili više godina staža, neovisno o godinama života, a drugi bi pretpostavljao stjecanje prava na starosnu mirovinu sa 62 godine, ako radnik pritom ima najmanje 40 godina staža. Iako se po tom drugom modelu, prema trenutnim zakonskim odredbama, ostvaruje pravo na prijevremenu mirovinu, ona se zbog velikog broja godina staža ne bi umanjivala kao do sada. Prema sadašnjem zakonu, muškarci u mirovinu odlaze sa 65 godina života i najmanje 15 godina staža, dok ženama treba 60 godina starosti i 15 godina staža.
Prosvjed javnog sektora
Premda su sindikati u svoje prosvjede protiv Vlade, 11. listopada, pozvali sve građane, radnike, studente, nezaposlene i umirovljenike, protestnu su povorku dizajnirali tako da pozvani budu na začelju kolone iako je golemo i osnovano nezadovoljstvo i u drugim, na prosvjede pozvanim slojevima stanovništva. Potencijal nezadovoljstva svakako je golem. Učitelji, nastavnici, zdravstvenjaci imaju razloga za nezadovoljstvo. Vlada je ogorčenost radnika u školstvu i sama nepotrebno povećala. Kao da ih je namjerno gurala u prosvjede. Reže im plaće i istodobno priznaje da su podcijenjeni. Ponekad se čini da vlastitim postupcima prizivaju socijalne nemire i grčki scenarij, svojom prema drami egzistencijalno ugroženih slojeva stanovništva prilično indiferentnom retorikom i svojim potezima koji upućuju da se vlast smatra izuzetom iz bolnih rezova koje drugima propovijeda i propisuje.
Štrajk u tiskari Vjesnik
Dan prije prosvjeda javnog sektora, radnici tiskare Vjesnik stupili su u jednodnevni štrajk upozorenja. Opravdano traže isplatu svojih plaća i bore se za kolektivni ugovor, koji im nakon petnaestak godina uprava želi uskratiti, odnosno već ga je otkazala. No, najveće razočaranje je prema politici i izvršnoj vlasti, koja je svojim političkim odlukama najviše doprinijela da se tiskara nađe u beznadnoj situaciji. Kao većinski vlasnik tiskare izvršna vlast je, donosila krive ili nikakve odluke, čime je zapravo ovu tvrtku dotjerala do stečaja. Cijenu su platili ili će tek platiti radnici kroz smanjivanje razine plaća i ostalih materijalnih prava kao i radnih mjesta bez kojih su ostali ili će ostati.
