Mnoge vlade, pa i naša, udaljuju se od države blagostanja, a s time i od pojma civiliziranog društva. Grabežljiva manjina siše sve veći udio sveukupnoga nacionalnog, europskoga i svjetskog bogatstva. Iz sata u sat povećavaju razmak između sebe i svih ostalih ljudskih bića. Superbogati bježe običnim bogatašima. Obični bogataši se udaljuju od srednjeg sloja. Iza srednjeg sloja sve više zaostaju siromašni. Političarima diktiraju nalogodavci iz sfere visokog biznisa.
Nestao je argument kojim se služe vlastodršci i njihovi tajkunski sponzori: argument da bogatstvo nagomilano u rukama “najuspješnijih poduzetnika” kaplje do nižih slojeva društva stvaranjem novih radnih mjesta i omogućavanjem većem broju ljudi da primaju plaću i da im je bolji životni standard. Bogaćenje bogatih ipak čini bogatijima samo bogate.
Zašto se novi Zakon o radu mijenja baš sada?
Promjene Zakona stižu u trenutku kad su radnici najslabiji i najranjiviji. Kriza pogađa sve, a pogotovo radno ovisno stanovništvo. Poslodavci misle da je sada najbolji trenutak za izmjenu Zakona, jer su zaposleni najpopustljiviji. Nezadovoljnicima uvijek mogu reći: vidite koliko vas ima na burzi, a žele raditi i za manje plaće od vaših. Poslodavcima u tom discipliniraju radnika pomaže i Vlada. Ako gospodarski rast potiče potražnju za radnicima, smanjuje se njihov strah od otpuštanja, pa oni traže bolje uvjete rada i više plaće. Ako je više nezaposlenih, vjeruju poslodavci, radnici će imati manje zahtjeva, a disciplina u poduzeću bit će veća.
Vlada želi izmjene Zakona i zato što vjeruje da će to pridonijeti konkurentnosti Hrvatske. Prema toj logici, zaposleni u Hrvatskoj, kao i u ostalim europskim državama, trebaju se međusobno utrkivati tko će biti jeftiniji i imati što manje zahtjeva prema poslodavcima. Dok će se radnici utrkivati tko će prije dosegnuti dno, investitorima će profiti sve više rasti. Vlada će se moći hvaliti kako je pridonijela privlačnosti Hrvatske za investitore. Zašto je Vlada tako navalila na najslabije, pa dodatno potkopava sindikate i sigurnost radnika? Zašto je socijaldemokratima važno pitanje koje je za napredak gospodarstva potpuno sporedno, a za politiku i društvo tako osjetljivo?
Zakon se mijenja zbog rejting agencija i direktiva Trojke (Međunarodni monetarni fond, Evropska komisija i Evropska centralna banka), odnosno zbog preporuka koje su stigle s tih adresa, s ciljem da se dodatno snizi indeks zaštite zaposlenja. U ovom trenutku su na istoj strani Vlada, poslodavci, rejting agencije i već pobrojane institucije, te mnogi tzv. neovisni stručnjaci. Na drugoj su strani radnici, odnosno sindikati. Već mjesecima se može pratiti ‘nepodnošljiva lakoća’ krojenja tuđe (a ne svoje) sudbine!
Lakše je udariti po leđima radnika nego se uhvatiti u koštac sa stvaranjem povoljnije klime za investicije, stvaranjem sigurnijeg okruženja, sporosti sudova, korupcijom, sporom, neučinkovitom i skupom javnom upravom. Od izvršne vlasti to bi iziskivalo previše promjena ‘u vlastitim redovima’.
Zar samo plaće?
Do sada se nije jasno reklo kolike su plaće liječnika te je li povećanje koje oni traže u ovoj krizi uistinu i realno. Medicinske sestre istovremeno dobivaju daleko manje plaće od liječnika jer one rade u smjenama i nemaju privilegij da im u plaću ulaze dežurstva i pripravnosti. Plaće, po poništenom kolektivnom ugovoru, bile su i do 30 posto veće pa ne čudi da liječnici ne odustaju od štrajka dok im Ministarstvo plaće ne vrati na staro.
U Hrvatskoj je zdravstvo u kroničnoj agoniji i od njegovih dugova posrće cijela zemlja. Zdravstvo koje sve manje služi građanima, a sve više privatnom kapitalu. Zdravstvo otuđeno i od pacijenata i od medicinskih radnika. U tako neuređenom zdravstvu tražiti samo veće plaćanje vlastitog rada je skromno, promašeno i moralno neprimjereno s ciljem liječnika.
Zar su veće plaće jedino što ih zanima? Zar im ništa drugo ne smeta? Zar im doista ništa drugo nije važno? Zar im ne smetaju klinike u barakama, ambulante u zagušljivim podrumima, četrdeset do pedeset pacijenata dnevno, rad kao na traci, beskonačne liste čekanja? Zar im ne smeta postojeći nered u zdravstvu? Nered u kojemu je dozvoljen dvojni rad (istovremeno u javnom i privatnom zdravstvu)? Nemoralni brakovi liječnika s tvornicama lijekova, ortopedskim kućama i privatnim ustanovama, brakovi koji su na rubu, a često i preko ruba korupcijskog djelovanja? Zar im ne smeta politizacija zdravstva, političke smjene i namještanja kojim se zdravstvu svelo na feud vladajućih stranaka?
Obeshrabreni radnici
Po mnogim podacima ispada da je hrvatsko tržište rada trenutačno najdepresivnije u Europi. Broj neaktivne populacije, ljudi koji su radno sposobni, ali su se povukli s tržišta rada, raste iz godine u godinu. Ljudi vide da je situacija loša, ne vide smisla u traženju posla, niti imaju interesa biti na burzi te se povlače s tržišta. Oslanjaju se na druge članove obitelji ili se bave nekim svojim malim aktivnostima, poput obrađivanja vrta za svoje osobne potrebe, jer i to je bolje nego se hrvati sa jalovom birokracijom burze.