Već dva i pol desetljeća živimo u demokraciji, s “upaljenim svjetlom”, no čini se da i dalje sjedimo u jednakom mraku. Sada možemo dati svoj glas svakome. No, mijenja li naš glas išta, pitaju se danas mnogi s pravom.
Još se prepričavaju priče iz davnih “mračnih” vremena, o praznim i punim kuglicama koje su odzvanjale kako bi se znalo tko je glasovao protiv. Danas, u moderna vremena, priča se, pak, da pametnim telefonom treba snimiti fotografiju kako se zaokružuje željena lista, što treba pokazati pravoj osobi na izlazu s birališta, a da bi se dobilo 200 kuna. Jesmo li napredovali u demokraciji, riječi koju svi tako vole reći i čuti. S kuglica na selfieje. Napredak je u tehnologiji, a ne našim glavama.
Danas svatko zaista može glasovati za onoga koga želi, a bogme svatko se može i kandidirati za što god zaželi. Mlada smo demokracija pa negativni aspekti potpune slobode izbijaju na sve strane. A takva sloboda ustvari umanjuje mogućnost stvarnog utjecaja.
Predizborni cirkus
Predizborna kampanja liči na cirkus u kojem mnogo sličnih klaunova izvodi slične točke. No, klaun u cirkusu treba nas nakratko razveseliti i njegovo glupiranje nema nikakvih posljedica, a naši klaunovi nakon predizborne predstave trebaju nastaviti voditi ovu državu.
Predizborni programi i obećanja sklepani su u posljednji čas. Vodeća opozicijska stranka u posljednji čas daje svoj program, a bila je u opoziciji četiri godine. Zar tek sada zna što treba učiniti? Jednako tako, i vladajuća stranka u posljednji čas daje svoj program, a vodila je državu posljednje četiri godine. Zar tek sada utvrđuje u kojem smjeru namjerava nastaviti voditi tu državu; zar ne bi njezin program trebao biti samo nastavak njezinog dosadašnjeg rada?
I u tome i jest osnovni problem, već godinama nitko o ovoj državi ne promišlja dugoročno, nitko nema pravu viziju, nitko nije utvrdio naše osnovne komparativne prednosti i rekao kako dugoročno želi razvijati tu zemlju. Da biste došli do cilja važno je znati koji je to uopće cilj. No, naši političari većinom se koriste drugom isprobanom retorikom: Ako birači ne znaju jasno koji nam je cilj, tada ne mogu reći ni da ga nismo ostvarili.
Kome dati svoj glas?
Osnovni cilj je zabaviti publiku, svidjeti se biračima i dobiti njihov glas. Stoga mnogi analitičari programe vodećih stranaka ocjenjuju sličnima. Ispada da su ih pisali stručnjaci za odnose s javnošću, vodeći računa da se u program stranke upakira pomalo od svega što bi se biračima moglo svidjeti. Malo gospodarstva, malo socijale, malo nacionalizma… svega pomalo, kao u uskršnju košaricu. I zaista, tko gleda vijesti, posljednjih tjedana mora dobro obratiti pozornost na to tko je govornik. Lijevi su postali nacionalisti, a desni socijalisti. Svađa sa našim susjedima, Srbima, Mađarima (nemojmo tu stati) provjereno će donijeti svakome pregršt glasova. Dobro da kampanja ne traje još pola godine, jer bismo mogli zaratiti sa svima, a čini se da već krećemo i na Njemačku. Mi trebamo imati čvrste stavove i provoditi ih argumentirano, odlučno i na uljudan način. No, kad vam to nedostaje, ostaje prazninu popuniti svađom. Za posljedice nikoga nije briga. Dodajmo ovome podjelu na ustaše i partizane, to još uvijek pali mase, jer za našu budućnost je, izgleda, i dalje vrlo važno čiji je djed bio ustaša, a čiji partizan (često, ustvari, koja ga je vojska pokupila).
Koliko god sve to bilo zabavno, to je i jednako pogubno, jer je demokraciju zaista pretvorilo u cirkus u kojem je samo važno iz kojeg kuta i koliko se glasno viče. Mnogi građani stoga gube volju izaći na izbore. Žele znati za što i za koga glasuju. Žele izaći na prave izbore, imati osjećaj da o nečemu odlučuju i da će se ta odluka provesti. U cirkus bi poveli djecu neku drugu nedjelju.
Ipak izađimo na izbore, to je naša odgovornost
No, unatoč svemu, ne smijemo zaboraviti koliko se naše mlade krvi prolilo upravo da bismo imali svoju državu, upravo da bismo sami mogli odlučivati o svojoj sudbini. Stoga, bez obzira na sve negativnosti naše mlade demokracije, bez obzira na to što je mnogima danas teško odlučiti kome bi podarili svoje povjerenje, shvatimo svojom dužnošću i odgovornošću da barem pokušamo odlučivati o našoj budućnosti. Izađimo na izbore.
Kome dati svoj glas – pitaju se mnogi. Dok pratite predizbornu predstavu obratite pozornost na one koji vam ne nalikuju na klaunove, one koji djeluju ozbiljnije, racionalnije, one koji govore argumentima, one koji djeluju manje iskvareno, koji vam djeluju da vjeruju u ideje koje pronose, da će zaista nešto i napraviti, ili su već i napravili, one kojima nije najvažniji cilj samo biti pred svjetlima pozornice vlasti. Ako to što takvi zastupaju odgovara vašim stavovima i načelima, glasujte za njih. Možda ste ih našli već danas, ili će to biti tek na glasačkom listiću. Možda će vas ugodno iznenaditi, ili ponovno razočarati. No, naša je dužnost da ih tražimo, da glasujemo, da i u tom malom omjeru sudjelujemo u kreiranju naše budućnosti.
