Listopad 2016. – “Vukovi i ovce” – vječita želja čopora da vlada stadom

Listopad 2016. – “Vukovi i ovce” – vječita želja čopora da vlada stadom

Svakoj grupi, da bi funkcionirala, treba određeni smjer, treba ju koordinirati. No, već tisućama godina, funkcioniramo tako da elita pokušava, ali i uspijeva, vladati masom. U počecima su vladali fizički snažniji, od njih su svi strepili, bili su bolji lovci i kad je trebalo, štitili su od vanjskih napadača. S vremenom snaga i hrabrost u boju prestaje biti presudnim faktorom vladanja. Odvažnost i razum sve više potiskuju ambicija, manipulacija, bezobzirnost, čak bahatost i podlost. Herojska djela junaka vladara su zastarjela, a oni koji danas vladaju u rat šalju druge, dok iz svojih fotelja donose “teške odluke” gledajući sve na ekranima.

Više ne želimo biti ovce

Još iz Biblije stoji: “Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim On mi daje odmora.” Usporedbe pastira, stada i vukova nalazimo svugdje. Ne funkcioniramo li zaista stoljećima po principu stada ovaca, kojim vladaju čopori malobrojnijih vukova boreći se među sobom za vlast. Rijetko kada se pojavi dobri pastir koji obrani stado, dâ mu mir i istinsko blagostanje. No vukova je mnogo, pastira malo, a stado prečesto bleji i ide kud mu se kaže, prati čak i vukove umjesto pastira. Danas granice torova pucaju, stvaraju se sve veća kontinentalna stada, gotovo i jedno globalno stado. Hoće li se to globalno stado osloboditi, hoće li njime zavladati globalni vučji čopor, ili će se sve raspasti jer će ovce odlučiti da je bolje živjeti u malim stadima.

Stoljećima ovce nisu očekivale više od svojih malih života, pristajale su da ih se striže, a kad dođe vrijeme (sukoba i ratova) da ih se vodi na klanje. Briljantni trenuci u povijesti su revolucije, tada se u nekoliko dana i tjedana u društvenim odnosima preskaču cijela prethodna stoljeća. To su trenuci kada mase spoznaju da nisu ovce, da imaju snagu u brojnosti, spoznaju što žele te skupe hrabrosti da i grizu. Pred njima vukovi nemaju šanse, bježe bez obzira duboko u šumu. No, masa se prebrzo primiri, opusti, zaboravi i vrati se u stado. Vukovi strpljivo vrebaju iz šume, čekaju svoj trenutak, ponovno zgrabe vlast, a pitanje je samo koji čopor.

Destrukcija države jer je njom zavladalo stado

Danas su se građani izborili za svoje države, glasuju i odlučuju o tome tko će ih voditi. Država napokon pripada narodu, barem tako izgleda. I što elite čine? Ako država pripada narodu, ako stado ima svoj vlastiti tor i odlučuje u njemu, treba uništiti taj tor, treba uništiti ili barem oslabiti tu vražju državu, jer ona smeta dugom vladanju čopora. Političke stranke već u programa najavljuju slabljenje države, posebice njezine socijalne dimenzije (privatizirajmo sve, ukinimo vojsku, policiju, prodajmo banke, privatizirajmo zdravstvo i školstvo…). U “interesu građana” žele izbrisati sve što bi moderna država trebala predstavljati.

Građane se i dalje pokušava strpati u vučji tor i dalje ih se pokušava šišati. To se više ne čini direktno, već perfidno – manipulacijom masa. Današnje oruđe manipuliranja, zatupljivanje inteligencije i rasuđivanja, taktike držanja ljudi u stadu na najvišoj su i sofisticiranijoj razini. Mnoge su teško i primjetne. Pristup informacijama je gotovo neograničen, na mase se bombardira, čak im se podsvjesno usađuju stavovi, programira nas se do toga što i koga ćemo voljeti ili mrziti. Vraća nas se u stado, taktikom vuka u janjećoj koži.

Europski tor

Hoće li Europska unija biti naš novi globalni tor? Do sada je funkcionirala upravo tako, Europska komisija kao elita elite nacionalnih čopora predlaže smjer, Europski parlament ima premalu snagu, a i pitanje je koliko predstavlja građane. Sve se odlučuje s vrha i provodi prema dolje, od čopora na stado, sve uz opravdanje da tor bude “globalno konkurentan”. No, izlazak Velike Britanije pokazao je da nije baš tako. “Englesko stado” je odlučilo da ne želi više biti u europskom toru i gotovo. Čim stado pokaže zube, vukovi se povuku. Hoće li građani shvatiti da izvan svih procedura i birokracije, ipak oni odlučuju o Uniji? Hoće li to shvatiti sindikati i upotrijebiti kao novo oružje? Već se počinje govoriti o Europskom stupu socijalnih prava, kao standardu koji Unija jamči svojim građanima. Zašto? Pa očito se razmišlja kako umiriti “stado”, kako mu ipak pokazati da je to pravi smjer. Unija ima smisla i opravdava se, samo ako građani žive bolje u njoj, a održat će se samo ako građani to i prepoznaju. Inače će i druga “stada” glasovati protiv Unije, a nacionalizam, useljenička pitanja, ksenofobija, samo su fitilj stavljen na bure baruta.

Budimo organizirani i aktivni

Isto se može prenijeti i na radne odnose. Ima dobrih poslodavaca, ali ima i onih koji doslovce strižu svoje radnike. Ali ima i radnika koji pod dojmom zbilje zaista djeluju kao stado ovaca (i nakon 9 mjeseci ne-primanja plaće ne odluče se za stečaj). No, u posljednje vrijeme, čini se, poslodavci sve teže mogu naći nove ovce. Oni su u čudu, jer sve manje ljudi pristaje raditi za mizeriju od jutra do mraka (i dalje po mraku). Napokon je sve više onih koji ne žele ispasti ovce. Ili ako već moraju biti ovce, pokušat će to na boljem i zelenijem pašnjaku.

Nije dovoljno samo da nas ima mnogo, ni kao građana niti kao radnika. Jednostavno, ne smijemo pristati biti tretirani kao ovce. Moramo pokušati razmišljati vlastitom glavom, moramo kritički procjenjivati sve informacije koje nam se serviraju, a kada vidimo da stvari treba mijenjati, moramo biti spremni povezati naše interese u istom smjeru i biti spremni na akcije. Moramo se organizirati i djelovati. Takvo “stado” može se oduprijeti svakom “čoporu”. Samo tako možemo mijenjati naš svijet nabolje. Samo tako ćemo od stada i čopora postati jedno slobodno jato.