Sindikati javnih službi okupljeni u Matici hrvatskih sindikata proveli su referendum na koji je izašlo 80% članova svih osam sindikata, a od kojih se 86% izjasnilo za štrajk!
Mirenje i pregovori s Vladom su intenzivni i stanje se doslovce mijenja iz sata u sat. Štrajk je počeo u srijedu 13. svibnja 2009. godine za obrazovanje i znanost, a za zdravstvo, socijalnu skrb i kulturu trebao je početi u četvrtak 14. svibnja 2009. No nakon prvog dana štrajka nazire se dogovor između Vlade i sindikata, pa se čini da štrajk ide u mirovanje dok članovi ne potvrde parafirani sporazum.
Nevezano da li će se u međuvremenu nastaviti štrajk i održati prosvjed na Trgu bana Jelačića koji je planiran za subotu 16. svibnja, 6 minuta do 12 sati, treba podsjetiti na postavljene zahtjeve sindikata i razloge koji su doveli do sadašnje uzavrele situacije.
Žele zaustaviti zaostajanje svojih plaća
Sindikati javnih službi žele vratiti uzetih 6% plaće, ali s obzirom na trenutno stanje u državnim financijama to se ni njima ne čini sigurno. No, problemi za njih imaju dublju dimenziju i ne završavaju ovim smanjenjem plaća. Ono za njih predstavlja nastavak daljnjeg zaostajanja plaća i pada standarda javnih službenika.
Stoga Sindikati javnih službi traže:
• Pokriće rasta troškova života do izlaska iz krize;
• Povratak uzete osnovice od 6% odmah po izlasku iz krize;
• Vraćanje sadašnjih omjera između njihovih plaća i plaća u privredi 6 mjeseci nakon izlaska iz krize;
• Određivanje dostizanja trajnih pravičnih omjera između plaća javnog sektora i plaća u privredi (relativnu cijenu rada).
Napominju da bi se pristojna vlast u normalnoj zemlji prvo ispričala ljudima što im je smanjila plaće, a zatim bi tim istim ljudima zajamčila očuvanje kupovne moći. No, Vlada nije ništa takvo predložila. Ističu da Vlada nudi blagu i postepenu eutanaziju javnog servisa za građane!
S obzirom na ove zahtjeve gotovo čudi kako se Vlada već nije dogovorila sa sindikatima. Naime s obzirom da su zahtjevi usmjereni prema ispunjenju kroz nekoliko mjeseci i godina čudi kako Sanader, Šuker i Kosor još prije nisu pristali dati svoja obećanja i ostaviti sve na brigu idućem mandatu, njihovom ili tuđem. To im inače tako dobro ide.
Razlozi za nemir
Studenti bojkotiraju fakultete. Zaposlenici štrajkaju.
Zajednički nazivnik nemira u javnim službama glasi: branimo građane i njihovo pravo na dostupno učenje, studiranje, zdravlje i liječenje, skrb i kulturu. I mi, i studenti, branimo javni karakter naših službi. Ako se javne službe razore, ako dobri kadrovi odu, ako se obrazovanje komercijalizira, a zdravstvene usluge privatiziraju, to će biti kraj pristupačnog i jeftinog liječenja i obrazovanja za sve ljude! To i jest krajnja namjera kapitala i Vlade koja tome drži ljestve.
Izborimo se za svoja prava
Političkih stranaka koje nas iskreno zagovaraju nema. Mediji nisu u rukama radnih ljudi. Crkva brine o duhovnim pitanjima.
Dakle, kao i drugdje u svijetu, samo se sami uz pomoć svojih sindikata možete izboriti za sebe! Bez borbe neće se ništa promijeniti. To nije sasvim jasno mnogim našim ljudima, ali jest ljudima u zemljama duge demokratske tradicije. U tome je razlog zašto su ta društva sređenija.
Kao što bojkot studenata nije samo njihova borba, tako ni štrajk javnih službenika nije samo njihov. Moramo početi davati aktivnu podršku svim vrijednim inicijativama, bez obzira da li one u danom trenu utječu na naše, često ograničene, interese.
