U mirovinskom sustavu i položaju umirovljenika dobrim dijelom zrcale se svi promašaji dosadašnje gospodarske politike. Posljedice grabežne privatizacije i uništavanja industrije «rješavale» su se bacanjem ljudi na ulicu ili prisilnim slanjem u mirovinu. Ti potezi doveli su do toga da Hrvatska sada ima armiju umirovljenika koja broji 1.189.741 članova. Njihova prosječna mirovina iznosi svega 2.165,46 kuna ili 40 posto prosječne plaće. Izdržavanje tako ogromnog broja ljudi, od kojih su mnogi radno sposobni, predstavlja najveće opterećenje državnog proračuna i to u iznosu od 35 milijardi kuna godišnje. Od toga se dio osigurava doprinosima onih koji rade a veći dio se mora namiriti iz drugih izvora. Radi se naime o tome da je zbog velikog broja nezaposlenih i velikog broja umiroviljenika, broj onih koji rade i koji plaćaju doprinose svega 1.542.110. Kada se broju umirovljenika doda broj od 282.792 nezaposlenih koliko ih je bilo u srpnju ove godine, dolazimo do katastrofalnog omjera od jednog zaposlenog na jednog umirovljenika ili nezaposlenog.
Neuspješne reforme
Kako bi se mirovinski sustav postavio na zdrave noge, do sada provedeno je nekoliko reformi. Za sve njih karatkeristično je to da su jedna za drugom dovele do pogoršnja položaja umirovlenika. Osnovni problem pri tome nije riješen. Mirovinskom refrmom od 1999. godine prosječna mirovina dodatno je smanjena. To je dovelo do toga da takozvani «novi» umirovljenici imaju značajno manju mirovinu od onih koji su u mirovinu otišli prije te godine. Ništa bolja sreća nije pratila ni uvođenje takzovanog drugog mirovinskog stupa. Ta sredstva uložena su u dionice i obaveznice a zbog sloma tržišta kapitala i velikog pada vrijednosti dionica nije došlo do očekivanog porasta vrijednosti tog drugog stupa. Što više, u kritičnim godinama njegova vrijednost je smanjena.
Održavanje mirovinskog sustava postaje sve teži problem. Kako bi se taj problem riješio, na vidiku je ponovno još jedna reforma. I ovog puta spas se traži u rezanju mirovina. Naime, jedan od osnovnih elemenata te reforme je smanjenje mirovine za 4,08 posto za svaku godinu prijevremneog umirovljenja. Na taj način, muškarcu od 60 godina ili ženi s 55 godina koji odlaze u mirovinu, primanja će biti umanjena za 20,4 posto. Riječ je o drastičnom pomaku u odnosu na sadašnje odredbe prema kojem se prijevremni odlazak snakcionira sa 1,8 posto za godinu, odnosno najviše za 9 posto za petogodišnji prjevremni odlazak u mirovinu.
Ništa se ne rješava
Ni ta reforma, ako se usvoji, kao ni sve dosadašnje reforme, neće rješiti osnovni problem mirovinskog sustava. Već sama najava donošenja tih izmjena dovela je do paničnog bijega velikog broja zaposlenih u prijevremenu mirovinu kako bi izbjegli restrikcije koje donose najavljene promjene. Isto tako, i dalje se višak zaposlenih rješava otpremninama i slanjem u prijevremnu mirovinu i to ne samo u javnim poduzećima već i u privatnim tvrtkama. Njima je jeftinije to da višak zaposlenika stave na platnu listu državnog proračuna nego da ih plaćaju iz svog prihoda.
Korijen svih tih problema leži u čijenici da je zaposleno tek nešto više od 50 posto radno aktivnog stanovništva (onog starijeg od 15 godina). Po tom pokazatelju nalazimo se na europskom dnu. Ta niska zaposlenost izravno uzrokuje to da je mirovinski sustav s jedne strane prenapregnut a s druge strane to da prosječna mirovina nije dovljna za pristojan život. Taj problem neće riješiti nikakva mirovinska reforma. Ako će onaj nesretnik koji ostaje bez posla morati birati između zavoda za zapošljavanje i umirovljenja, jasno je da će izabrati manje bolno rješenje, odnosno odlazak u mirovinu. U tome ga neće spriječiti nikakvh četiri posto smanjenja mirovine. Uostalom, najveći broj prijevremenih umirovljenika svoje radno mjesto nisu napustili zbog toga što nisu željeli raditi već zbog toga što nisu imali drugog izbora.
Hrvatska je do sada probleme niske produktivnosti rada rješavala otpuštanjem radnika ili njihovim slanjem u mirovinu. Taj proces praćen je pljačkom nekadašnje društvene imovine i uništavanjem proizvodnih pogona zbog nekih osobnih interesa. Ta «gospodarska politika» jedan je od osnovnih uzroka naših sadašnjih problema na svim razinama. Krajnje je vrijeme za preokret. Gospodarstvo se ne može temeljiti na poslovnoj filozofiji otpuštanja i slanja u mirovinu već otvaranjem novih radnim mjesta i zapošljavanjem. Tek kada se dosadašnji naopaki proces preokrene, moći će se početi rješavati i problemi u mirovinskm sustavu.
Svi ostali zahvati su prelijevanje iz šupljeg u prazno.
