Za većinu onih koji nakon završetka radnog vijeka odlaze u mirovinu, taj čin znači suočavanje s bijedom. Osim malog broja povlaštenih, upravo su umirovljenici, uz nezaposlene, ona društvena kategorija koja u najvećoj mjeri podnijela teret naših tranzicijskih lutanja.
Pogoršanje ekonomske situacije u Hrvatskoj dodatno je utjecalo na položaj umirovljenika i na povećanje njihovog broja. Od mirovine, koja sada u prosjeku iznosi 2.151,2 kune ili svega 37,55 posto prosječne plaće, živi ili pokušava živjeti 1.213,129 umirovljenika. Povećanje broja umirovljenika istovremeno je pratilo smanjenje broja onih koji rade. Takva kretanja su dovela do toga da 1,21 radnik uzdržava jednog umirovljenika.
Siva zona
Umirovljenička populacija se pretvorila u sivu zonu hrvatskog društva, u armiju otpisanih. Oni u jutarnjim satima prekapaju po kontejnerima za smeće kako bi smogli za osnovne životne potrebe. Do sada je provedeno nekoliko reformi kako bi se riješio problem mirovinskog sustava. Njihov rezultat je taj da je položaj umirovljenika sve gori. Nakon prve reforme, prema kojoj se mirovina računa prema primanjima iz svih godina rada, osjetno su smanjenje primanja takozvanih novih umirovljenika. Položaj onih koji primaju mirovinu i iz drugog stupa značio je dodatno srozavanje umirovljeničkih primanja. I pored tih restrikcija, za isplatu mirovina godišnje je potrebno 36 milijardi kuna. Zbog malog broja onih koji rade, svega 20 milijardi osigurava se iz doprinosa, a ostalo se mora osigurati u državnom proračunu. Umirovljenici su se tako pretvorili u najugroženiju socijalnu kategoriju koja i pored toga predstavlja veliko opterećenje za gospodarstvo.
Osnovni razlog za takva kretanja je politika napuštanja proizvodnje i povećanje nezaposlenosti koja se pokušala riješiti umirovljenjem. Takva kratkovidna politika dovela je do toga da u mirovinu odlaze sve mlađi ljudi. U 2004. godni u Europskoj uniji odlazilo se u mirovinu sa 60,6 godina a u Hrvatskoj sa 60,9 godina. U 2010. godini taj donos se bitno promijenio. Građani Hrvatske odlazili su u mirovinu sa 59,9 godina a u Europskoj uniji sa 61,4 godine. Velika je razlika i u odnosu mirovine i prosječne plaće. U Hrvatskoj mirovina iznosi svega 37,55 posto a u Europskoj uniji 56 posto prosječne plaće.
Nisu pošteđeni socijalnog raslojavanja
No, prosječna mirovina od 2.151,2 kune ne odražava vjerno socijalno stanje umirovljeničke populacije. Kao i na drugim podurčjima, i u mirovinskomm sustavu došlo je do velikog socijalnog raslojavanja. S jedne strane imaamo 85.378 umirovljenika koji primaju mirovinu od prosječno 241 kune ili njih 577.711 čija je mirovina ispod 1.786 kuna. U isto vrijene na mirovine različitih povlaštenih slojeva troši se dvadeset posto ukupnog mirovinskog fonda. Po svemu sudeći, povećanje PDV-a dodatno će pogoršati položaj umirovljenika. Nisu predviđeni nikakvi mehanizmi koji će mirovine zaštiti od porasta troškova života do kojih će neminovno doći primjenom nove stope. Taj udarac neće poništiti ni najavljeno ukidanje zakonskih odredbi prema kojima su mirovine bile zamrznute unatrag zadnjih nekoliko godina.
Mirovinske reforme nisu dovoljne
Umirovljenici, koji čine više od četvrtinu stanovništva Hrvatske, ozbiljan su socijalni problem. Oni su također veliko opterećenje za realno gospodarstvo. Dosadašnja praksa pokazala je da nikakva reforma mirovinskog sustava taj problem ne može riješiti. Problem umirovljeničke populacije nastao je kao posljedica negativnih gospodarskih kretanja kakakterističnih za proteklih dvadesetak godina. Dugo vremena se pravo stanje stvari prikrivalo kontinuiranim zaduživanjem i prodajom imovine. Ta politika je potrošena, dugovi dolaze na naplatu a imovine praktički više nema.
Tek se s ozdravljenjem hrvatskog gospodarstva mogu stvoriti uvjeti za rješavanje problema mirovinskog sustava. Samo otvaranje novih radnih mjesta može zaustaviti odlazak radno sposobnih ljudi u mirovinu. Podatak o prosječnoj starosti umirovljenika ili onaj koji govori o 254.437 osoba u invalidskoj mirovini govori da se u umirovljeničkoj populaciji krije veliki radni potencijal. Razvojnom politikom taj potencijal treba iskoristiti. Jer, upravo olako slanje ljudi u mirovinu dovelo je do sadašnjih velikih socjalnih i proračunskih problema.
U cjelini, u Hrvatskoj na području zapošljavanja vlada paradoksalna situacija. S jedne strane imamo velik broj umirovljnika koji su radno sposobni i koji svojim znanjem i iskustvom mogu doprinijeti izlasku iz krize. U isto vrijeme, mladi do 35 godina čine 35 posto nezaposlenih. Među njima je velik broj onih za višom ili visokom stručnom spremom. Oni također nisu nikome potrebni. Godinama obijaju pragove zavoda za zapošljavanje ili odlaze u inozemmstvo. Sve dok se te anomalije u zapošljavanju ne isprave, akcije za izlazak iz krize ostat će isprazne deklaracije.
