Hrvatskoj nisu potrebni mladi i obrazovani. U ukupnom broju nezaposlenih, 35 posto je onih do trideset i pet godina. Posao traži 19.237 fakultetski obrazovanih građana i 14.411 onih sa višom školom.
Bez razvoja
Zaista je zastrašujući broj, za malu zemlju kao što je Hrvatska, onih koji i pored završenog fakluteta ne mogu naći posao. Suvišno je 3.403 diplomiranih ekonomista, 1.816 diplomirnaih pravnika, 515 diplomiranih ekonomista za financije, 427 građevinskih inženjera, 393 diplomirana inženjera eletrotehnike, 158 diplomiranih inženjera grafičke tehnologije, 735 informatičara, 459 grafičkih tehničara.
Kada se malo bolje pogleda sturktura hrvatskog gospodarstva, tada ti podaci i ne izgledaju tako čudno. U proteklih dvadeset godina Hrvatska se praktički odrekla proizvodnje. Orijentirala se na zaduživanje, prodaju imovine i uvoz. Takvom gospodarstvu zaista nisu potrebni visokoobrazovani srurčnjaci. Kada se tome doda četverogodišnji pad gospodarskih aktivnosti tada ta žalosna slika postaje potpuna.
Sve zemlje koje drže do svog razvoja, odvajaju nekoliko postotaka svog bruto-društvenog proizvoda za znanost i istraživanje. Visokoobrazovani su nositelji te djelatnosti. Hrvatska je jedan od rijetkih izuzetaka. Godišnje izdvajanje za te djelatnosti ne prelazi 0,8 posto bruto-društvenog prozvoda. To je dovelo do toga da u proteklih dvadeset godina hrvatska nije proizvela ni jedan novi brand. I dalje originalni hrvatski prizvod ostaju Vegeta, Bajadera i sumamed- uspomene iz daleke prošlosti. Urušavanje se nastavlja. „Končar“ je imao jedan od rijetkih istraživačkih instituta. On se vremenom sve više smanjivao. I tom institutu se nazire kraj. Pedesetk inženjera je premješteno u proizvodnju, jedan dio je višak, a djelatnost razvoja postaje također prošlost.
Vatrogasne mjere
Do sada se na različite načine nastojalo doskočiti zapošljavanju mladh i obrazovanih. Neko vrijeme je bila popularna akcija „sa faksa na posao“, sada se dodatno potiče takozvani rad bez radnog odnosa. Omogućit će se volontiranje visokoobrazovanih uz skromnu naknadu od 1.600 kuna mjesčeno. Bolje išta nego ništa. No, kako smo mi majstori da sabotiramo svaku dobru ideju, već su se javili domišljati „poduzetnici“. Umjesto sezonske radne snage zapošljavaju volontere. Oni su jeftiniji od sezonaca a diplomirani pravnik ili diplomirani građevinski inženjer može jednako dobro pospremati sobe kao i radnik bez kvalifikacija.
Već i vrabci na krovu znaju da oporavak Hrvatksog gospodarstva nije moguć bez oživljavanja proizvodnje. Ta renesansa otvorit će nova radna mjeta, potaći će istraživački rad i omogućiti iskorištavanje silnih intelekutlanih kapaciteta koji sada gube vrijeme na zavodu za zapošljavanje.
Kako sada stvari stoje, daleko smo od tog preokreta. A mladima i obrazovanima preostaje jedino to da se nadaju boljoj budućnost.
