S gospodarskim i političkom promjenama u hrvatskom društvu došlo je do velikih, ne uvijek pozitivnih, promjena i na drugim područjima. Nakon sloma socijalističkog društva i izlaska iz dotadašnje jugoslavenske državne zajednice kod većine hrvatskih građana javila su se velika očekivanja. Očekivao se novi, bogatiji život i oslobađanje svih narodnih potencijala. Zbog raznih razloga, te nade se uglavnom nisu ispunile. No, velika očekivanja su svjesno ili nesvjesno i dalje ostala. Ta neispunjena očekivanja dovela su do toga da se na mnogim našim područjima gradi neki imaginarni, nepostojeći svijet ili se detaljima iz stvarnosti daje značenje koje ta stvarnost zaista nema.
Brončane medalje zlatnog sjaja
Postala je gotovo uobičajeno da se za bronačnu ili srebrenu medalju koju osvoje naši sportaši govori da je zlatnog sjaja. Malo kome u tim prilikama pada na pamet da kaže da je car gol. Odnosno, da je zlatna medalja zlatna a ostale su brončane ili srebrene.
Mnogi su primjeri stvaranja tog imaginarnog svijeta i stvaranja lažne predstave o nama samima. To zavaravanje se proteže od relatvino bezazlenog svijeta estrade pa do ozibljnih političkih i gospodarskih područja. Kao gljive poslije kiše iz polusvijeta dolaze neki neobični likovi od kojih mediji stvaraju slavne osobe iako nitko ne zna čime se te osobe bave i po čemu su one u stvari značajne. Nakon nekog vremena, te utvare nestaju a svjetla pozornice počinju obasjavati neki drugi jednako beznačajan lik.
Televizijski ekrani puni su zvijezda koje pjevaju, plešu li rade nešto slično. Ruku na srce, mi nemamo tako puno zvijezda, ako se uopće može govoriti o zvijezdama, no mi pristajemo na tu obmanu jer želimo vjerovati da živimo u zemlji u kojoj je tako mnogo zvijezda. U stvari, dovoljno je da se netko nekoliko puta pojavi na televizijskom ekranu pa da ga mi proglasimo zvjezdom.
Od običnog života do zvjezdane prašine
Posebna je mitska privlačnost različitih reality priredbi. Sada nije važno da li se do te ideje, do tog formata, došlo na temelju ozbiljnog istraživanja ili na principu koke koja kljuca svako zrnce, bez obzira na to je li kamenčić ili sjemenka. Riječ je o vrhunskoj manipulaciji. Ljudi danima gledaju beznačajne likove koji u životu nisu ništa stvorili, mnogi od njih nisu u stanju naći neki stalan posao, i slušaju njihove beznačajne razgovore. Nakon završetka te serije, sudionici dobivaju laskavu titulu stanovnika Big brother kuće. U odnosu na taj celebrity stupanj, doktor znanosti je nitko i ništa. Tajna privlačnosti tih serija je u stvaranju iluzije da su naši obični život, time što su došli na televiziju, postali nešto značajno. Jer, stvorena je takva klima da svako teži ne onome što ima i što može ostvariti na temelju svojih sposobnosti, već nečem drugom, blještavijem, bogatijem, poznatijem.
Iluzije finacnirane zaduživanjem
Velike iluzije dobrim dijelom utjecale su na kretanja na gospodarskom planu. Nakon uvođenja tržišnog gospodarstva mislili smo da ćemo se odmah, ili vrlo brzo, izjednačiti sa razvijenim, bogatim zemljama. Očekivali smo da će svakog trenutka ulicama poteći med i mlijeko. Kako bismo ostvarili te svoje iluzije, jer je stvarnost krenula u drugom smjeru, počeli smo se zaduživati. Računa se da su građani Hrvatske u godinama koje su iza nas godišnje trošili osam posto više nego što su zarađivali. Kada je račun došao na naplatu, opet nismo bili krivi mi već svjetska recesija ili neka zavjera druge vrste.
Ne sanjajmo nego se izborimo za svoja prava
Tim bijegom od stvarnost, tom životu u iluzijama dijelom se može objasniti relativna pasivnost hrvatskog radništva. Računa se da je sindikalno orgnanizirana jedva trećina zaposlenika. Tu činjenicu obilato koriste poslodavci, bilo je da je riječ o državi ili privatnim poduzetnicima. Svakodnevni je atak na radnička prava, počevši od osnovnog prava na plaću, pa do ukidanja prava predviđenih kolektivnim ugovorom. Zbog svega toga, krajnje je vrijeme da svi radnici shvate kako se za njihova prava neće izboriti nitko drugi osim njih sami. U toj borbi ključna je uloga dobro organizirnaog sindikata. Gornje iluzije, pasivnost i bijeg od stvarnosti idu na ruku kapitalu koji već sada prisvaja neopravdano velik dio nacionalnog bogatstva.
