Vrijeme preživljavanja
Da će 2009. biti godina preživljavanja, priznaju (konačno) i najviši državni dužnosnici. Ali nema odgovora da li ćemo preživljavati samo u 2009. godini ili će kriza potrajati, kao ni koliko će gospodarskih subjekata preživjeti.
Broj gospodarskih subjekata čiji su računi blokirani zbog dugovanja domaćim poduzećima u stalnom je porastu. Uz to, postoji i naslijeđena nelikvidnost jednoga broja poduzeća, koja su još u procesu privatizacije i taj posao nisu okončali.
Poduzeća kao uzrok nelikvidnosti navode neizmirivanje obaveza od strane budžetskih korisnika, ali i dugovanja i produženja rokova naplate potraživanja po osnovi komercijalnih aranžmana na domaćem tržištu, a u vremenu od početka ekonomske krize, te kod ino-kupaca. Problem održavanja likvidnosti u prethodnom periodu lakše se rješavao u uvjetima kreditne ekspanzije banaka.
Rashodi administracije i dalje »sveta krava«
Stručnjaci i gospodarstvenici poručuju Vladi da na prvom mjestu izmiri dugove gospodarstvu, što bi imalo multiplicirani efekat, jer bi onim poduzećima koja dobiju novac, omogućilo da vrate svoj dug ili, ako nisu dužni, da ga ulože u normalan proces proizvodnje. Osim unutrašnje nelikvidnosti, koja je privredu već bacila na koljena, sve se teže servisira i vanjski dug, koji je prethodnih godina rapidno uvećan. Dugovanja privrede inozemnim bankama i financijskim institucijama duplo su veća od dugovanja države, a na naplatu već ove godine stižu velike svote.
Neki ekonomisti Svjetske banke smatraju da inozemnim bankama neće biti u interesu da pojedine tvrtke proglase stečaj ili da banke postanu njihovi vlasnici, jer neće znati što da rade s takvim poduzećima. Zbog toga je refinanciranje ili produženje rokova vraćanja kredita realna opcija.
Vlada mora učiniti radikalan zaokret u vođenju ekonomske politike: umjesto iscrpljivanja i svađa o raspodjeli (ne)zarađenoga, treba se okrenuti stvaranju većega domaćeg društvenog proizvoda, jer živjeti na kredit (kao do sada), više nije moguće u uvjetima kada vanjski dug doseže 40 milijardi eura.
Radikalno smanjiti broj općina i županija
Pri tome nužno je analizirati troškovnu stranu sadašnje organizacije državne uprave i enorman administrativni aparat. Zašto Hrvatska ima više općina i gradova od Njemačke? Treba li nam 20 županija? Tko da »nahrani« toliku administraciju? Smatram da bi Hrvatskoj trebalo 4–5 županija i 60-ak općina za njezin optimalan društveno-ekonomski razvitak. Zašto ni jedna stranka neće da dotakne taj vrući krumpir? Zar je vlast slađa čak i od (mogućeg) bankrota vlastite države? Ako je danas ekonomski nacionalizam na djelu kod velikih država, a pokriven je frazom »ekonomski patriotizam«, zašto i mi ne bismo prionuli većemu radu, socijalnoj pravdi i pravičnosti, dokazujući tako da smo i radoljubi i rodoljubi. Na tomu nam nitko ne bi mogao prigovoriti, već samo pozavidjeti.
