Kaže se da je nogomet „najvažnija sporedna stvar na svijetu“. Tako i na grafičkim sportskim igrama ima posebno mjesto. Okuplja najveći broj sudionika, od ukupno 400 sudionika ove godine 100-tinjak su bili nogometaši, a činjenica je da privlači najveću pažnju na igrama. Tako je bilo i na ovim 40. jubilarnim igrama. Slobodno možemo reći da se polako vraća na stare staze kada je bilo više od 30 ekipa i kada se moralo dobro potruditi da se uđe u završnicu. Rastemo od Malog Lošinja, kada smo obnovili Susrete i krenuli s 5 ekipa od kojih su neke bile spojene od dvije ili tri tvrtke.
Ove igre donijele su izuzetno kvalitetan turnir na kojem je nastupilo 9 ekipa, podijeljenih u 3 grupe. Među igračima su se našli i osvajači popularne „kutije“, malo u poznim godinama, ali koji svojim prisustvom daju kvalitetu više. Njihovo mišljenje o turniru je izuzetno pozitivno i ugodno su iznenađeni kvalitetom turnira.
Publika je mogla uživati u neizvjesnim utakmicama, gdje se pobjednik nije znao do zadnjih minuta. Igralo se u neizdrživim uvjetima. Finale u subotu od 10 do 12 sati na +30 u hladu…
U finale su ušle 3 ekipe – Bakrotisak, Odašiljači i veze te Narodne novine, koje su razigravale po sistemu svatko sa svakim. Ljestvica se mijenjala iz minute u minutu, a na kraju su prvi kroz cilj prošli igrači Bakrotiska koji „kantu“ zasluženo nose u Garešnicu. Druga je bila ekipa Narodnih novina koja je u svojim redovima imala i najboljeg igrača turnira (Hrvoje Jančetić). Odašiljači i veze dali su najboljeg strijelca turnira (Dino Matuzić), ali bez nekoliko prvotimaca nije se moglo dalje od trećeg mjesta. Najbolji golman turnira proglašen je Tomislav Keščec iz pobjedničke ekipe.
Prema riječima uvaženog suca Stipe Perića kojemu su ovo 25. igre, završnica turnira dugo nije bila tako napeta i kvalitetna. Njegova preporuka je da se na idućim Susretima finalne utakmice igraju u večernjim terminima kada bi bilo lakše igrati i suditi, a i broj gledatelja bi time bio znatno veći.
Martin Matov (voditelj nogometnog turnira): Ponovno dobar turnir. Uz minimalne promjene, turnir može biti još bolji i kvalitetniji. Ove godine u polufinale su ušle prve dvije ekipe iz svake grupe, a finale s tri ekipe pokazalo se kao odlično rješenje.
Mario Ribarić (voditelj nogometnog turnira): Usprkos vrućini odigran je kvalitetan turnir, posebno završnica, međusobne utakmice Bakrotiska, Narodnih novina i Odašiljača i veza gdje su nijanse odlučivale o konačnom poretku. Ove godine smo prvi put proglasili najboljeg strijelca, igrača i golmana turnira. Sve u svemu odlično. Nadam se da ćemo sljedeće godine uspjeti dogovoriti prihvatljiviju satnicu polufinalnih i finalnih utakmica (večernji termin). Time bi draž nogometa za one koji uživaju u malonogometnim kreacijama, gledateljima, bila zaokružena.
Zoran Kveder (organizacijski odbor): Nadam se da ćemo i dalje rasti, što se tiče broja ekipa. Turnir je bio ujednačen, što se tiče kvalitete ekipa, a športske borbe i „fighta“ nije nedostajalo. Ono što je najvažnije je da nije bilo većih ozljeda, a što je za većinu veterana na ovom turniru i jedna od važnijih stvari. Želje većeg broja ekipa i igrača da se oko turnira nešto „ promijeni“ pohvalne su i nadam se da ćemo do idućih Susreta to uspjeti i konkretno dogovoriti. Do sljedećih malonogometnih utakmica čestitke pobjednicima, a svima ostalima pozdrav, te želja da se za iduću godinu što bolje pripreme kako bi imali što bolji i kvalitetniji turnir.
