Osječanka koja je prije dvije godine otišla iz Slavonije u Njemačku „trbuhom za kruhom“, nakon povratka u Hrvatsku, ispričala je kako joj je bilo u Njemačkoj, koliko je ondje zarađivala i zašto se vratila u Hrvatsku.
U Njemačkoj je bila dvije godine. Otišla je tamo s dečkom i skupa su radili u jednom talijanskom restoranu. Radila je kao pomoćna radnica – prala posuđe, donosila kuharima sve što im treba, pripremala i pravila salate. Radili su u dvije smjene i kroz dan im je ostalo tek nekih sat vremena za odmor. Jedan dan u tjednu je bio slobodan dan. Bio je to ponedjeljak, koji su od silnog umora doslovno prespavali jer se radilo po cijele dane.
Smještaj im je organizirao vlasnik restorana u kojem su radili. U restoranu su imali jedan obrok, a od plaće im je umanjivano za stan i režije. Praktično ništa nisu mogli uštedjeti. Otprilike je to, što se tiče novca, kao da se radi po 12 sati šest dana u tjednu u Zagrebu. Kada bi im se sve odbilo od plaće, zajedno s dečkom je mjesečno zarađivala oko 2000 eura.
Njihovo vrijeme boravka u Njemačkoj se preklopilo i s dolaskom jeftinije radne snage u Njemačku. Kaže da je ona bila plaćena sedam do osam eura po satu, a jeftinija radna snaga po dva eura. Kako su oni bili jeftiniji, radije su poslodavci njih zapošljavali. Nakon dvije godine, odlučila se vratiti u Hrvatsku.
