Naš sugovornik gluha je osoba još od ranog djetinjstva, koji među populacijom gluhonijemih osoba komunicira znakovnim jezikom, a s ostalima govorom ustima, pa ga razumiju i jedni i drugi. Rođen je daleke 1942. godine u Grabrovnici – Podravina, gdje je rođen i poznati velikan hrvatske književnosti Petar Preradović, što rado ističe. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu i zanatsku Grafičku školu kod znanoga nastavnika grafičke struke Ivana Lutza kao ručni slagar. Poznat je po nazivu „majstor“ jer su se mnogi osobno uvjerili u znanje i sposobnosti popravaka automobila, brojnih kućanskih aparata, te servisiranju, radu i obučavanju mnogih na računalu. Često zna reći da je osposobio više automobila nego radnik u Auto servisu. Kad sam ga jednom prilikom upitao kako naštima gas u automobilu, rekao je: „Gas u autu podešavam po osjećaju na sredini, jer ne čujem“.
Cijeli staž u Vjesniku
Nakon završetka Grafičke industrijske škole u Zagrebu, počeo sam raditi prvo u Seljačkoj tiskari – Frankopanska 12, kratko u Tiskari Gundulićeva, a od 1960. godine neprekidno sam radio u Merkantilnoj tiskari Vjesnik. U početku sam slagao najteže poslove poput raznih tabela, kasnije sam radio na prijelomu knjiga, časopisa i svih grafičkih proizvoda koji su dolazili k nama u slagarnu. Mogu se pohvaliti da sam prelamao (formirao stranice s olovnim recima) važne knjige kao što je bila Biblija i druge, jer su u Tiskari imali povjerenje u mene. Tako sam punih 25 godina radio s olovom, a šest godina pred umirovljenje, prvi sam s radom započeo kao slagar – monter, jer je započela era nove tehnologije. Bila je to prva montaža s filmom ili papirom, koja je u meni probudila interes za nadolazeća računala. Prije toga samoinicijativno sam radio na otklanjanju kvarova na postojećim fotokopirnim i sličnim aparatima kod nas u tiskari. Kao invalidna gluha osoba nisam okolo hodao, već puno radio i razmišljao o tehnici koja me okružuje i novim tehnikama koje su dolazile.
Logika i talent
Kad sam primijetio da imam smisla za mehaniku. kasnije i za elektroniku, radio sam sve više i više, iako su kolege s nepovjerenjem gledali na moj interes i uspjeh, jer sam gluh. Prvo sam počeo popravljati cirkulare za piljenje olovnih redaka, zatim razne fotokopirke, i naveliko automobile. Bio je to moj hobi u kojem sam brzo napredovao, Uz logiku, volju i smisao za „majstora“ brzo sam ovladao mehanikom, jednostavno gledajući prave majstore kako to oni rade. Pored toga sam učio čitajući časopise i knjige o tehnici, te tehničku dokumentaciju koja prati svaki stroj ili uređaj, pa sam postao pravi majstor za tu tehniku i automobile. Iako sam s nelagodom dobivao priliku za takve poslove, nikad nisam tražio da mi se plati! Sve sam radio volonterski – besplatno i uvijek sam bio tražen. U moje doba automobili su radili na principu mehanike, dok ovi najnoviji rade na principu elektronike, pa za mene gotovo da i nema posla. Prije sedam godina kupio sam novi automobil Logan koji radi bez problema, a kada me je jedan poznanik upitao kako ide novi auto, odgovorio sam: „Ne valja!, zahrđat će mi stari alat kojim sam ranije popravio stotine automobila s mehanikom“.
Uživam u mirovini
Kad sam odradio 31 godinu kao slagar u Vjesniku, dokupili su mi godinu dana staža, pa sam skupa s beneficiranim stažom koji mi je pripadao kao invalidnoj osobi, otišao u punu mirovinu. Danas, 22 godine poslije, uživam s obitelji i unucima, a imam ih četvero od dvojice sinova koji čuju i obojica su zaposleni. Ja i supruga Rozina živimo skromno od mirovine. Zdravlje me dobro služi i vrag mi ne da mira, pa još uvijek pomažem mnogima i to besplatno. Kad me netko pozove radi popravka, prvo dobro pogledam i razmislim i sam sebi kažem da mogu riješiti nastali problem. Najvažnije kod toga je logika, dobra volja i talent kojim me je dragi Bog obdario. Iskustva imam na pretek.
Samouk i talentiran
Nisam stao ni nakon umirovljenja, jer me je jako interesirala suvremena tehnika i rad na računalu. Prva sam znanja o tome dobio od sina Alena koji radi u Poštanskoj banci kao računalni stručnjak. Bilo mi je teško kao invalidnoj osobi, ali sam bio uporan i još uvijek željan znanja da savladam novu tehniku, kompjutore i internet kao najrašireniju mrežu današnjeg svijeta. U početku sam se veselio kompjutorskim igricama, zatim sam prešao na teksturu i bolje upoznao rad na računalu. Slobodno mogu reći da sam kao laik dobro naučio tehniku rada s računalom i internetom. Ustvari, postao sam dobar operater na kompjutoru, dizajner, serviser i jamčim da mnogo znam o toj modernoj tehnici današnjice.
Kad sam to sve dobro naučio i stekao iskustvo u radu s računalom, počeo sam volontirati u Hrvatskom savezu gluhih i nagluhih u Zagrebu. Ne samo da radim sve poslove s računalom, uključujući i popravke, već podučavam invalidne osobe za rad na ovoj modernoj tehnici novoga doba. Ponekad idem službeno i u naše udruge po Hrvatskoj gdje se ukaže problem i to rješavam na licu mjesta. Dosad sam u tome bio uvijek uspješan, pa mi se i profesionalci čude kako to znam. Puno sam čitao literaturu o kompjutorima, a i danas učim kako bih bio u tijeku tehnike i vremena u kojem živimo. Želim dok sam živ biti u žiži svih tih zbivanja koja su najbrže promijenila današnji svijet.
