Što od lipnja 2026. možeš tražiti od poslodavca i kako
Tisuće radnica i radnika nikada nisu znale koliko zarađuje kolega koji radi isti posao. Klauzula o tajnosti plaće, šutnja u kantini, neugoda kada se pokrene tema. To je dio svakodnevice koja se uskoro mijenja.
Od 7. lipnja 2026. godine u svim državama članicama Europske unije, pa tako i u Hrvatskoj, stupa na snagu novo pravilo. Klauzule o tajnosti plaća postaju ništavne. Poslodavac u oglasu za posao mora navesti raspon plaće. Ne smije pitati kandidata koliko je zarađivao kod prijašnjeg poslodavca. A radnici dobivaju pravo zatražiti i dobiti pisanu informaciju o svojoj plaći i o prosječnim plaćama kolegica i kolega koji rade isti ili rad jednake vrijednosti.
Sve to propisuje Direktiva (EU) 2023/970 o transparentnosti plaća. Hrvatska je dužna pravila iz Direktive prenijeti u Zakon o radu. Nacrt izmjena Zakona o radu u pripremi je u Ministarstvu rada.
Razlika koja se ne vidi iz osnovne plaće
Grafička proizvodnja je sektor s jasnom rodnom strukturom. Strojevi za tisak, postavljanje ploča, rad u smjenama: uglavnom muški poslovi. Dorada, pakiranje, kontrola kvalitete, administracija: uglavnom ženski. Ta podjela nije nastala jučer i ne može se preko noći ukloniti.
Ali iza te podjele krije se nešto što se može mjeriti. Posao u tisku tradicionalno je plaćen bolje od posla u doradi, iako se i za jedan i drugi traže koncentracija, preciznost i odgovornost za kvalitetu finalnog proizvoda. Smjenski dodatak, dodatak za otežane uvjete, dodatak za buku češće dobivaju kolege u tisku. Bonusi i stimulacije također. Kad se sve zbroji, razlika u prosječnoj plaći između muškaraca i žena u istom poduzeću zna biti znatno veća nego što se vidi iz osnovne plaće.
Direktiva ne kaže da svi moraju zarađivati isto. Kaže da razlike u plaći moraju biti opravdane objektivnim kriterijima koji nemaju veze sa spolom. Ako ih poslodavac ne može objasniti, razlike bi trebale biti uklonjene.
Zamisli tvrtku za tisak ambalaže s pedeset zaposlenih. Trideset radi u tisku, dvadeset u doradi i administraciji. Osnovne plaće su tehnički slične, ali u tisku rade muškarci koji imaju smjenski dodatak, prekovremene i godišnji bonus za ostvarenje normi. U doradi rade žene, uglavnom u redovnoj smjeni, bez prekovremenih, s rijetkim bonusima. Kad poslodavac u izvještaju usporedi prosječnu ukupnu zaradu žena i muškaraca, razlika može biti petnaest, dvadeset, ponekad i trideset posto. Sve to bez ijedne odluke koja na papiru izgleda diskriminatorno. Direktiva traži da se baš ta vrsta razlika preispita: jesu li dodaci povezani sa stvarnim zahtjevima rada, ili samo s rasporedom u kojem žene tradicionalno ne sudjeluju jer ih, primjerice, čeka skrb o djeci ili roditeljima.
Što možeš tražiti i kako
Najvažnije pravo koje dobivaš nije pravo da znaš tuđe plaće. Niti je pravo da ti netko objasni razlike u plaći između pojedinaca. Pravo je konkretno i određeno. Možeš zatražiti pisanu informaciju o sljedećem:
Prvo, o svojoj plaći: koliki je iznos, od čega se sastoji, po kojim kriterijima je određena.
Drugo, o prosječnoj plaći u tvojoj kategoriji radnih mjesta, raščlanjenoj po spolu. Dakle, ako radiš na doradi, imaš pravo doznati kolika je prosječna plaća svih koji obavljaju jednak posao kao ti ili posao jednake vrijednosti, i to zasebno za žene, a zasebno za muškarce.
Što ne možeš tražiti? Ne možeš tražiti pojedinačnu plaću točno određenog kolege. To ostaje zaštićeno. Ali iz prosjeka po spolu vidi se nešto što ranije nije bilo vidljivo: postoji li u tvom poduzeću sustavna razlika u plaćama između žena i muškaraca koji rade isti ili rad jednake vrijednosti.
Zakon ne propisuje obrazac. Zahtjev možeš predati pisano, e-mailom ili kroz svog sindikalnog povjerenika. Bitno je samo da iz zahtjeva bude jasno tko si, što tražiš i kada si zahtjev podnio, jer od dana zaprimanja teče rok od dva mjeseca u kojem ti poslodavac mora odgovoriti.
Nije ti potrebno objašnjenje zašto tražiš informaciju. Ne moraš sumnjati na diskriminaciju. Ne moraš nikoga prijaviti. Ne moraš se opravdavati. Pravo je tvoje, a poslodavac samo treba odgovoriti pisano, u roku, s podacima.
Poslodavac ti ne smije zbog tog zahtjeva napraviti ništa loše. Ne smije te premjestiti, smanjiti plaću, dati otkaz, niti ti otežati posao. Direktiva to izrijekom zabranjuje. Ako se to ipak dogodi, teret dokazivanja da otkaz ili premještaj nisu povezani sa zahtjevom prelazi na poslodavca.
Odgovor mora biti pisani i mora sadržavati podatke koje si tražio. Nije dovoljan razgovor uz kavu ni usmena izjava šefa „ne brini, sve je u redu”.
Konkretno, u odgovoru moraš dobiti svoju plaću u iznosu, prosječnu plaću žena u tvojoj kategoriji, prosječnu plaću muškaraca u tvojoj kategoriji i kratko obrazloženje na temelju kojih kriterija postoje razlike u kategoriji ako razlike postoje (staž, kvalifikacija, smjenski rad, prekovremeni i slično). Ako poslodavac ne može razlike opravdati objektivnim kriterijima, odgovor sam po sebi postaje važan dokument.
Što ako u tvojoj kategoriji rade samo dvije osobe i otkrivanje prosjeka znači otkrivanje pojedinačne plaće? U tom slučaju Direktiva propisuje da se podaci ne dostavljaju izravno tebi, nego preko predstavnika radnika ili pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Pravo dakle ostaje, mijenja se samo kanal.
Šutnja poslodavca je prekršaj. Konačne sankcije propisat će izmjene Zakona o radu, ali Direktiva izrijekom zahtijeva da kazne budu učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Osim toga, šutnja ima i dublju posljedicu. U slučaju spora oko jednake plaće, ako poslodavac nije ispunio obvezu informiranja, teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo prelazi na njega. Drugim riječima, ti ne moraš ništa dokazivati. Poslodavac mora dokazati da ne diskriminira.
Ako je odgovor netočan, ako se brojke ne slažu sa stvarnošću, ili ako poslodavac kategoriju umjetno cijepa kako bi prosjek izgledao bolji nego što jest, možeš se obratiti pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, inspekciji rada ili pokrenuti sudski postupak. U svakom od tih postupaka pisani odgovor poslodavca postaje glavni dokaz.
Sindikat kao saveznik
Sindikat ti može pomoći u tri stvari. Prvo, formulirati zahtjev tako da bude jasan i da pokriva sve što imaš pravo tražiti. Drugo, pratiti rok od dva mjeseca i podsjetiti poslodavca ako se rok bliži kraju. Treće, analizirati odgovor, jer kategorije usporedivih radnika i obrazloženja kriterija nisu uvijek jednostavni za laičku interpretaciju.
Postoji još jedna obveza koja se često previdi. Poslodavac je dužan jednom godišnje obavijestiti sve radnike da imaju pravo zatražiti pisanu informaciju o plaći. Prema nacrtu izmjena Zakona o radu, ta godišnja obavijest šalje se najkasnije do 31. ožujka svake godine. Ako u svom poduzeću nikad nisi vidio takvu obavijest, sindikalni povjerenik može zatražiti da se ona pripremi i dostavi svima. Bez te obavijesti mnogi radnici neće znati koje pravo imaju, a poslodavac u eventualnom sporu neće moći tvrditi da su radnici bili informirani.
Sindikalni povjerenici mogu i više od individualnog savjetovanja. Mogu kolektivno tražiti od poslodavca godišnje izvješće o prosječnim plaćama po spolu unutar kategorija, mogu o tome pregovarati u kolektivnom ugovoru, mogu zahtijevati da kriteriji za određivanje plaća, dodataka i bonusa budu jasno propisani u pravilniku o radu i da pravilnik bude dostupan svim radnicima.
Najveća promjena koju Direktiva donosi nije pojedinačno pravo na pisanu informaciju. Najveća promjena je da odluke o plaći više ne mogu počivati samo na povjerenju u dobre namjere poslodavca. Mora postojati pisani sustav, mora biti dostupan, mora se moći objasniti. Sindikati su prirodni partner u uspostavi tog sustava.
Što napraviti već sada
Iako zakonski rok istječe 7. lipnja 2026., to ne znači da do tada ništa ne treba poduzimati. Tri stvari korisno je napraviti odmah.
Prvo, pogledaj svoj ugovor o radu. Postoji li u njemu klauzula o tajnosti plaće, ona o kojoj te poslodavac upozorava da ne smiješ kolegama govoriti o svojoj plaći? Takva klauzula već sada nema čvrsto zakonsko uporište, a od lipnja 2026. postaje izrijekom ništavna. Možeš o svojoj plaći razgovarati slobodno, jer to je tvoja informacija o tvojem radu.
Drugo, pogledaj pravilnik o radu kod tvog poslodavca. Postoji li sustav na temelju kojeg se određuju plaće, dodaci i bonusi? Možeš li prema njemu sam izračunati svoju plaću? Ako ne možeš, to nije samo praktičan problem. To je i znak da poslodavac neće moći jednostavno odgovoriti na zahtjev iz Direktive. Vrijedi to istaknuti, individualno ili preko sindikata.
Treće, razgovaraj s kolegicama i kolegama. Tajnost plaća nije zaštita radnika nego prepreka. Pojedinačno znanje da netko zarađuje više za isti posao postaje argument tek kad se pretvori u zahtjev za informacijom o prosjeku po spolu, a takav zahtjev jači je kada ga podnosi više radnika ili kada ga podnosi sindikat u ime svih.
Plaće više neće biti tajna. To je promjena koju je radnički pokret tražio desetljećima. Sad je tu. Korisno je biti spreman dočekati je.
Nadajmo se samo da će to “hrvatska praksa” i potvrditi.
