Prema novim podacima Eurostata, zbog snažnog povećanja troškova gotovo 20 posto građana EU, odnosno 38 milijuna zaposlenih ljudi ne može si priuštiti tjedan dana izvan doma. Među šest zemalja koje su najviše pogođene ovim problemom, nalazi se Hrvatska.
Ovog ljeta nema odmora od krize troškova života dok se brojne radničke obitelji suočavaju s najvećim povećanjem troškova odmora u povijesti. Cijena paket-aranžmana, koji su namijenjeni pružanju odmora najbolje vrijednosti, u zemlji ili inozemstvu, porasla je za 12,4% u cijeloj EU između siječnja i svibnja, i to je uslijedilo nakon povećanja od 11,5% prošle godine.
To je najveći rast cijena aranžmana od 1996. godine, otkada se bilježi –prethodni najveći godišnji rast iznosio je 7,2 posto u 2015. godini.
Analiza podataka Eurostata od strane Europske konfederacije sindikata i Europskog sindikalnog instituta pokazala je:
- Prosječna cijena odmora u paketu od četiri ili više noći sada iznosi 2.967 eura – što je povećanje od više od 600 eura od 2018.
- Ljudi u Estoniji, Francuskoj, Bugarskoj, Švedskoj i Češkoj pogođeni su najvećim povećanjem cijene aranžmana, s porastom između 18% i 31%.
- Prosječna cijena paket-aranžmana vrijedi više od mjesečne plaće za one koji zarađuju minimalnu plaću u 14 država članica.
- Oko 19,5% zaposlenih ljudi ne može si priuštiti tjedan dana izvan doma, prema posljednjim podacima Eurostata – što je 38 milijuna ljudi.
- Najveći broj zaposlenih ljudi koji si ne mogu priuštiti odmor nalazi se u Rumunjskoj (43%), Grčkoj (37%), Mađarskoj (34%), Italiji (31%), Hrvatskoj (31%) i Cipru (30%).
- Za one koji su prisiljeni ostati kod kuće, troškovi rekreacije i kulturnih aktivnosti, uključujući posjete kinu ili muzejima, također su porasli za rekordnih 6,5% – trećinu više od nominalnog rasta plaća.
Mnogi se bore i s dodatnim naporom hranjenja svoje djece ručkom tijekom školskih praznika, s novim podacima koji pokazuju da se sve veći broj građana EU bori kako bi si priuštio pravi obrok.
Europska konfederacija sindikata poziva EU i nacionalne vlade da okončaju krizu troškova života nametanjem poreza na superprofit koji čini dvije trećine inflacije i vraćanje kupovne moći radnika kroz pristojno povećanje plaća.
