Iako su mnogi već i zaboravili na ekonomsku dramu koju je izazvala pandemija koronavirusa i razne ograničavajuće mjere koje su zbog nje bile uvedene, revizije izvanrednih potpora koje je država tada davala poduzetnicima za očuvanje radnih mjesta još uvijek traju, a Hrvatski zavod za zapošljavanje i ovoga ljeta šalje zahtjeve za povratom isplaćenog tvrtkama i obrtima za koje je utvrdio da na taj novac, zapravo, nisu imali pravo.
“U većini slučajeva poslodavci nisu u obvezi vratiti cjelokupni iznos potpore već samo dio za koji se kontrolom utvrdilo da je potrebno izvršiti povrat”, odgovorili su o provedenim revizijama. Po radniku su, za puno radno vrijeme, imali pravo dobiti do 4000 kuna potpore.
Vraćeno 2,9 posto isplaćenog
Do sada je u državnu blagajnu tako ukupno vraćeno 46,6 milijuna eura, što je uplatilo 29.752 poduzetnika. Navode također da se kontrola svakog zahtjeva, odnosno ugovora, radi na temelju kriterija koji su bili važeći u trenutku obrade zahtjeva za potporu, to jest da nema nekih dodatnih kriterija, iako se neki poduzetnici i na to žale.
U pitanju je na prvi pogled značajan iznos, ali kako je mjeru koristilo oko 115 tisuća poslodavaca za više od 705 tisuća radnika, a isplaćeno im je ukupno oko 1,6 milijardi eura neto (ne računajući doprinose), postotak povrata u odnosu na isplaćeno je zapravo malen, oko 2,9 posto. No, tiče se relativno velikog broja malih i mikro poduzetnika i obrtnika. Kako je tijekom 2020. i 2021. godine na internetskim stranicama HZZ-a izrasla teško pregledna šuma uputa i kriterija za dodjelu tih potpora, i stalno je nadopunjavana, ne čudi da je tu bilo raznih nesnalaženja, grešaka i – dobrog starog muljanja.
Najčešći razlozi koje je utvrdila revizija
Kao najčešće razloge za traženje povrata potpora u HZZ-u navode da su poduzetnici trošak plaće radnika zapravo dvostruko financirali iz javnog novca, odnosno da su poslodavci za istog radnika za kojeg im je bila isplaćena potpora, istodobno koristili javna sredstva drugih davatelja, u najvećem broju slučajeva se radilo o bolovanju i rodiljnom dopustu na teret HZZO-a.
Potom, neki bi dali radniku poslovno uvjetovani otkaz, a istodobno su za njega nastavili primati potporu. Ima i onih koji nisu udovoljavali propisanom kriteriju pada prihoda ili primitaka u traženim usporednim razdobljima mjere (pitanje je, pritom, zašto im je HZZ onda uopće i odobrio potporu, ali to nam nisu objasnili), a bilo je “u manje slučajeva povrata zbog kršenja odluka Stožera civilne zaštite i fiskalnih prekršaja poslodavaca”. To znači, ilustrirali su, da su poslodavci koristili potporu jer im je bio zabranjen rad Odlukom Stožera civilne zaštite, ali su usprkos zabrani radili i time kršili Odluku SCZ-a.
