Prva internacionala – Međunarodni savez radnika (International Working Men´s Assotiation) -Svjetska socijalistička organizacija utemeljena iz lijevog radikalnog krila sindikalnog pokreta 28. Rujna 1864. godine u Londonu s ciljem ujedinjenja lijevih političkih grupacija i sindikalnih organizacija. Utemeljili su je engleski sindikati i pariški radnici kao prvu masovnu radničku organizaciju s oko 8 milijuna članova. Djelovala je do 1876.
Druga internacionala – Po prestanku rada Prve internacionale u spomen na krvavi obračun policije i radnika tijekom prvosvibanjskog čikaškog štrajka 1886 godine, u Parizu je 1889. godine osnovana Druga internacionala kao svjetska udruga radničkih partija. Odlukama Druge internacionale 1. Svibnja je proglašen praznikom rada, a 8. ožujka danom žena. Glavni organizatori Druge internacionale su bili Karl Marx i Fridrich Engels. Socijalisti Druge internacionale su ubrzo nakon njihove smrti napustili njihove ideje o rješenju radničkog pitanja i revolucionarnom nasilnom preobražaju društva i okrenuli se borbi za radnička prava putem sindikata i slobodnih izbora kroz institucije parlamentarne demokracije.
Treća internacionala „Kominterna“ – Ruska revolucionarna zbivanja s početka dvadesetog stoljeća i faktički prestanak djelovanja Druge internacionale 1919. godine te napuštanje ideja o nasilnom revolucionarnom preobražaju društva od strane gotovo svih socijalističkih i radničkih partija industrijski razvijenih zemalja, otvorili su prostor da ruski boljševici predvođeni Lenjinom, internacionaliziraju svoj koncept „vlasti radničke klase“ i 1919. godine u Moskvi utemelje tzv. Treću radničku internacionalu, a zapravo međunarodnu komunističku partiju, (Kominternu) kao jedinstvenu komunističku partiju u kojoj su partije zemalja članica bile samo sekcije bez ikakve samostalnosti, a sva djelatnost te tzv. internacionale bila je podređena državnim interesima SSSR-a. Kominterna je raspuštena tijekom drugog svjetskog rata.
Četvrta internacionala – Izbačeni članovi i grupacije iz Kominterne na sličnim i organizacijski nešto liberalnijim načelima 1938. godine formirali su Četvrtu internacionalu. Ova internacionala po broju članova i po utjecaju na mase je zabilježena kao beznačajna, mada neke nepovezane grupe kao njezini relikti djeluju i danas, poglavito u Južnoj americi.
Crvena sindikalna internacionala – Utemeljena je u Moskvi 1921. godine kao međunarodna organizacija revolucionarnih sindikata. Okupljala je uglavnom sindikate koji nisu ušli u amsterdamsku sindikalnu internacionalu. Svoju djelatnost je zasnivala na ideologiji jedinstva sindikalnih pokreta na bazi revolucionarne borbe za ekonomske zahtjeve radnika. Postojala je do 1937 godine.
Sve do svršetka drugog svjetskog rata i formiranja suvremenih međunarodnih sindikalnih organizacija vijek trajanja internacionala je bio kratak što je uzrokovano ne teorijskom već ideološkom podlogom njihova utemeljenja. Drugi bitan element njihova neprihvaćanja od strane razvijenih društava iz tog razdoblja je u činjenici autarhične organizacijske strukture, nasilja u metodologiji djelovanja i izostanku elementa slobode pri udruživanju i djelovanju unutar globalne organizacije.
