Politika je dobar posao – Od krize do afere

Politika je dobar posao – Od krize do afere
Malo pomalo, famozna kriza Agrokor pretvara se u aferu. Prljavštine vezane uz navodni pokušaj da se ta tvrtka spasi i sačuvaju radna mjesta izlaze na vidjelo i to ne zahvaljujući USKOK-u, državnom odvjetništvu, nekom saborskom istražnom povjerenstvu, već medijima. Ta afera praćena je kojekakvim lažima, izvrtanjem činjenica i skretanjem pozornosti na nebitne stvari kao što je, na primjer, postavljanje pitanja kako su famozne optužujuće poruke izbile na vidjelo. Lovcima na vještice nije važno što su te poruke otkrile, nego tko ih je lansirao.
Čerupanje lešine
A što te poruke govore? Da će grupa umreženih savjetnika povezanih s politikom iz Agrokorove lešine izvući 500 milijuna kuna. Da bi se stvar prikrila, omjer tih honorara uspoređuje se s ukupnim dugom Agrokora, kao da je taj dug neka vrijednost, a ne rupa bez dna. Realna je ona usporedba koja govori da će savjetnici na račun Agrokora, koji sada vrijedi otprilike deset milijardi kuna, uzeti pet posto njegove sadašnje vrijednosti, odnosno tih navedenih pet stotina milijuna kuna. Toliko će manje dobiti svi oni koji od Agrokora nešto potražuju. Majstori, svaka čast! Da bi se koliko-toliko oprali, naši najviši državni dužnosnici moljakaju savjetnike da dio honorara vrate, a oni, naravno, nisu ludi da to učine.
I to je jedini „uspjeh“ vladine politike i privremene uprave u rješavanju problema Agrokora – to što se mala šačica ljudi obogatila na toj tragediji. Maloprodaja i veleprodaja u sastavu Agrokora i dalje posluju s gubitkom, a prodavaonice Konzuma su poluprazne. Agrokorove proizvodne tvrtke su uspješne, no one su to bile i ranije, bez privremene uprave i lex Agrokora, a ta privremena uprava je pak Agrokor do sada koštala dodatnih sto i pedeset milijuna kuna.
Apsurdu tome nije kraj. Oporba je nekoliko puta tražila smjenu ministrice gospodarstva Martine Dalić, a vladajuća većina je to glatko odbila. Glasanje u Saboru nije u stvari bilo glasanje o Martini Dalić, već o opstanku saborskih zastupnika. Da je Vlada, ne daj Bože, pala i da su se raspisali izbori, većina članova tog uvaženog tijela mogla bi se oprostiti od solidnih zastupničkih plaća, saborskih mirovina i svih onih povlastica koje mjesto u Saboru sa sobom donosi. Tko bi se toga odrekao, zar ne?
I gle čuda! Martina Dalić, koju su saborski zastupnici tako junački štitili, daje ostavku zbog istih grijeha zbog kojih je tražena njena smjena. Čovjek bi očekivao da će se bar netko od onih koji su bili protiv njenog opoziva posuti pepelom i priznati da nisu bili na visini zadaće. Ali ne, život i saborska plaćica teku dalje.
Nimalo čudno. Već odavno je postalo jasno da je ulazak u politiku dobar posao, da se to radi prije svega zbog osobnog interesa, a zaklinjanje u opće dobro je priča za malu djecu.