Sindikati UNI-Cro analizirali jednogodišnje razdoblje unutar Matice
Odjel gospodarstva i usluga, kojeg čine šest sindikata usluga UNI-Cro u okviru Matice hrvatskih sindikata analizirao je jednogodišnji rad unutar Matice hrvatskih sindikata. Raspravljene su zajedničke aktivnosti i analiziran utjecaj ovih sindikata na zajedničku politiku Matice.
U konstruktivnoj raspravi i nadasve ugodnoj atmosferi konstatirano je da teret ekonomske krize te predložene i usvojene mjere za sprječavanje recesije u Hrvatskoj nisu adekvatne i ne podnose ih adekvatno svi socijalni slojevi u društvu. To se prvenstveno odnosi na sektor gospodarstva i usluga koji plaćaju najveći ceh – svođenje cijene rada na razinu 2008. odnosno 2007. godine, bez sigurnosti radnih mjesta odnosno sve više otkaza pa do uvođenja «kriznog» poreza.
Sindikati iz ovog Odjela smatraju da u stavovima Matice, koji nisu najvećim dijelom prethodno usuglašeni, često puta dominiraju osobna mišljenja koja preferiraju javni sektor a ne cjelinu, kao što je to bio slučaj kod povećanja PDV-a i kriznog poreza. Zbog toga se zalažu za drugačiji pristup: od boljih priprema sjednica organa, više usuglašenih zajedničkih stavova, manje improvizacija kao i više transparentnosti u funkcioniranju zajedničke konfederacije. O stavovima ovih sindikata će se upoznati organe Matice i zajedno s njima definirati zajedničku politiku.
Iskazati nezadovoljstvo stanjem
Odjel gospodarstva i usluga pomno je analizirao stanje reprezentativnih središnjica, njihovu aktivnost, javno iznošenje stavova kao i najave prosvjednih aktivnosti početkom jeseni. Sa žaljenjem je konstatirano da nema jedinstvenog pristupa, već otvorenih i javnih sukoba što u konačnici ruši ukupnu percepciju o sindikalnom korpusu u državi.
Stav je Odjela, a temeljem raspoloženja članstva, da Matica hrvatskih sindikata ne može biti izolirana a time i amnestirana u iskazivanju javnog nezadovoljstva ukupnim stanjem u hrvatskom društvu. Sindikati gospodarstva i usluga smatraju da donesene mjere za izlazak iz krize odnosno recesije, brzina kojom se odvijaju nužne i potrebne reforme, da radnici, umirovljenici i nezaposleni nose najveći teret daje dovoljno razloga da se javno iskaže nezadovoljstvo takvim stanjem.
