Predstavljeno Izvješće o globalnoj konkurentnosti – Kvaliteta odnosa radnika i poslodavca na dnu ljestvice

Predstavljeno Izvješće o globalnoj konkurentnosti – Kvaliteta odnosa radnika i poslodavca na dnu ljestvice

Nacionalno vijeće za konkurentnost kao partner Svjetskog gospodarskog foruma (World Economic Forum) predstavilo je rezultate “Izvješća o globalnoj konkurentnosti 2007. – 2008.” Izvješće obuhvaća 131 zemlju svijeta, a Hrvatska je šesti put obuhvaćena tim istraživanjem.

U ovogodišnjem Izvješću na ljestvici globalnog indeksa konkurentnosti Hrvatska se nalazi na 57. mjestu, što predstavlja realno poboljšanje pozicije globalne konkurentnosti Hrvatske za dva mjesta u odnosu na prošlu godinu. Ispred Hrvatske su rangirane Turska koja je na 53. mjestu, Poljska, koja je na 51. mjestu, Mađarska na 47. mjestu, Slovenija na 39. mjestu, Češka 33. mjestu, dok su Rumunjska i Bugarska pozicionirane na 74., odnosno 79. mjestu. Najkonkurentnija zemlja svijeta i ove godine je SAD.

Prema indeksu poslovne konkurentnosti (Business Competitiveness Index), koji mjeri konkurentsku sposobnost kompanija, Hrvatska se nalazi na 60. mjestu, čime je Hrvatska napredovala za jedno mjesto u odnosu na prošlu godinu, dok se nove članice Europske Unije nalaze između 30. i 50. mjesta (Češka 32., Slovenija 35., Slovačka 44., Mađarska 47.).

Od 12 “stupova” konkurentnosti, Hrvatska je najbolje plasirana po kriteriju “zdravlje i primarno obrazovanje” (44. mjesto), te “visoko obrazovanje i stručno usavršavanje” (46. mjesto), “tehnološka spremnost” (49. pozicija) i “inovacije” (50. mjesto). Ispod prosjeka smo rangirani u područjima makroekonomije, efikasnosti tržišta roba, efikasnosti financijskog tržišta, veličine tržišta i poslovne sofisticiranosti.

Konkurentske nedostatke Hrvatske pak čine, među ostalim, trošak poljoprivredne politike (119.), suradnja u odnosima zaposlenik-poslodavac i jačina zaštite investitora (113.), rigidnost zapošljavanja (91.) i dr.

U cilju postizanja veće konkurentnosti Hrvatska će morati što prije provesti određene reforme, i to na području povećanja učinkovitosti rada uprave, suzbijanja korupcije, poticanja stranih ulaganja, a obrazovanje, inovacije i nove tehnologije trebaju postati prioriteti kako državne tako i poslovne politike.