Uvjerljiva pobjeda koalicije na prošlim izborima pokazala je da je hrvatskm građanima bilo dosta nesposobne vlasti koja je Hrvatsku ustrajno gurala u propast, koristeći tu istu vlast za besramnu krađu. Upravo su bizarni detalji koji na aktualnim suđenjima izlaze na vidjelo. Govori se mesu koje se moralo svakog tjedna donositi dužnosnicima, pa do otvorenih zahtjeva za „priloge“ za osobne potrebe. Međutim, nakon godine dana nove vlasti, optimizam je potpuno nestao. Zamijenilo ga je beznađe. Jedna politička opcija potrošena je, druga ne uspjeva uzvući zemlju iz krize. Što više, stanje u Hrvatskoj sve je gore.
Na riječima za, u stvarosti svi protiv promjena
Pored velikog broja nezaposlenih, sve manjih primanja onih koji rade, i neki drugi detalji govore o bijedi koja kuca na naša vrata. U devet mjeseci ove godine Hrvatka je izvezla zlata u vrijednosti od preko sto milijuna eura. Deset puta više nego u istom razdoblju prošle godine. Naravno, ne radi se o tome da je na Medvednici pronađena zlatna žila, već o tome da oni koji nemaju od čega živjeti prodaju obiteljski nakit kako bi skrpali kraj s krajem.
Nova vlast obećala je promjene. Deklarativno, svi u Hrvatskoj su za promjene, od poslodavaca pa do umirovljenika koji prekapa po kontejnerima za smeće. U stvarnosti, svaka promjena se dočekuje na nož i to na svim razinama. Zaposlenici u javnom sektoru su protiv smanjenja njihovih primanja, finacnijaši su protiv poreza na prihode iz financijskih transakcija, svi su portiv poreza na nekretnine. U isto vrijeme, svi se tuže da država ne potiče dovoljno poljoprivredu, izvoznu industriju, malo poduzetništvo, strane invsticije i što sve ne. Bit će da se misli da je država vreća bez dna iz koje se do u beskraj mogu finacnirati neuspješni projekti.
Zbog svega toga, Hrvatska je gospodarski i mentalno blokirana. Zavladao je pesimizam koji kod ljudi čak ubija volju za nekim glasnijim izražavanjem nezadovoljstva. Zanimljivo je pratiti reakcije građana u Španolskoj, Italiji, Porutgalu ili u susjednoj Sloveniji. U tim zemljama ljudi žive usporkos krizi mnogo bolje nego u Hrvatskoj, no ne mire se sa postojećom situacijom. Glasno i jasno govore što misle. Ti protesti svjedoče o energiji koja postoji u tim državama. Te energije u Hrvatskoj nema. Konačno imamo svoju državu, no ne znamo što ćemo s njom.
Europska unija je šansa
Aktualna zbivanja pokazuju da ni u Europskoj uniju ne teku med i mljeko. Jasno je također da naše primanje u Uniju samo po sebi neće riješiti ni jedan naš problem. Međutim, naše članstvo valja iskoristiti za buđenje iz letargije, za zaustavljanje spirale propasti zbog koje je naš bruto-društveni proizvod u zadnje četiri godine smanjen za 10 posto. Dosadašnja praksa pokazala je da nikakv porezni pritisak, nikakvo dovijanje za novo isisavanje stanovništva ne daje rezultat, samo smanjuje potrošnju. A tamo gdje se ne troši nema smisla ni proizvoditi.
Potrebno nam je buđenje iz mrtvih, nova optimisitična klima, spremnost na ulaganje u novu proizvodnju i spremnost na rizik. Zbog toga članstvo u Europskoj uniji treba doživjeti kao izazazov. Naravno, nisu zanemariva ni sredstva iz kohezijskih fonodova koji će nam biti na raspolaganju.
Kako sada stari stoje, primanje u Europsku uniju jedina je naša svjetla točka. Ako ne iskoristimo ni nju, loše nam se piše.
