Prevladati strahove

Prevladati strahove

Strah je razlog zbog kojeg radnici ne reagiraju onda kada treba reagirati. Zbog straha se ne usude tražiti ono što im pripada. Strah od gubitka radnog mjesta, strah zbog mogućih egzistencijalnih problema, strah da bi bilo koja akcija mogla uroditi reakcijom poslodavca…

Radnici mnogih naših poduzeća mjesecima su dolazili, i još uvijek dolaze na posao, odrade svoje smjene i za odrađeni posao ne budu plaćeni. Neplaćanje nije neki relikt prošlosti. Ono je još uvijek prisutno u našoj stvarnosti. U promilima se mjere oni radnici koji su nakon prve neisplaćene plaće pokrenuli ovrhu poslodavca ili pozvali inspektore jer im plaća nije isplaćena, a poslodavac im nije uručio obračun dospjele, a neisplaćene plaće. Isto se tako u promilima mjere oni koji su u prošlosti, čim su se stekli uvjeti za to, pokrenuli stečaj poslodavca i nisu čekali mjesecima ili godinama u nadi da će se nešto promijeniti. Ta je nada, zapravo, jačala kako bi prikrila strah od akcije na koju radnici imaju pravo, sami ili preko svog sindikata. Taj strah i strahovi koristili su i koriste jedino onima koji gledaju kako migoljiti kroz sustav i u tom migoljenju prevariti radnike, državu, poslovne partnere… Što su radnici više u strahu, jače je samopouzdanje onih koji ne poštuju zakone. Što se radnici manje boje i posežu za onim što im zakonska regulativa pruža, to je druga strana »slabija« i uči poštovati zakonodavstvo.

Mnogi su pobijedili svoje strahove. Pobili nezakonite otkaze. Mnoge od njih su lažne optužbe stajale zdravlja, gurnule ih na egzistencijalno dno. To što su mnogi vraćeni na posao, međutim, nije dovoljna satisfakcija za sve što su proživljavali u vrijeme dok im se kuhao otkaz i nakon što su ostali bez posla. Mnogima je bilo najvažnije dokazati da im je obraz čist, za razliku od obraza njihova poslodavca. Može se i više od toga, ali za to treba prevladati strahove.