Priče iz Hrvatske – Balkon bez cvijeća

Balkon na trećem katu zgrade u susjedstvu godinama je privlačio poglede prolaznika. Od ranog proljeća do kasne jeseni na njemu su se mogli vidjeti raskošni slapovi cvijeća. Žena koja se brinula o tim biljkama imala je, kako se to kaže, zlatne ruke. Sve joj je uspjevalo. Međutim, ovog proljeća, balkon je osvanuo bez cvijeća. Uzalud su prolaznici dizali pogled prema tom balkonu, očekujući da će se raskošni aranžamani konačno pojaviti. Došla je jesen, a jedini ukras tog balkona ostala je samo  užad za sušenje rublja.

Uskoro su radoznali susjedi otkrili u čemu je tajna. Suprug žene koja se brinula o cvijeću, inače domaćice, ostao je bez posla. Sin radi ali već mjesecima ne prima plaću. Na svu sreću, ta obitelj ima mali komadić zemlje u okolnici Zagreba. Nije bilo druge nego iz te zemlje izvući što više. No, nije bilo  ni volje ni vremena za cvijeće na balkonu. Uzgajanje ukrasnog bilja ostavljeno je za neka bolja vremena. Dok ta bolja vremena ne dođu, treba preživjeti.

Samo nekoliko ulaza dalje u istoj zgradi, djevojka je završila fakultet. Uredno se prijavila na zavod za zapošljavanje i uredno ide na individualna i druga savjetovanja. Posla nema jer u Hrvatskoj mladi sa završenim fakultetom nisu nikome potrebni. Ipak, kako bi se spasila od potpunog beznađa, prihvatila se posla u tvrtki koja putem pošte prodaje svoje proizvode. Njena zadaća je da se javlja na telefonske pozive kupaca koji su nezadovoljni isporučenom robom. Posao je težak, nezahvalan i bijedno plaćen. Mora odgovarati na pitanja za koje ne zna odgovor, jer je nitko nije podučio o osnovnim stvarima koje bi uz proizvode te tvrtke morala znati. Šuti i muči se, jer živjeti se mora.

Ni sudbina njenog prijatelja nije ništa bolja. Kao diplomirani inženjer strojarstva radio je na jednom otoku na remontu naftnih platformi. Tvrtka je propala i ostala mu dužna destak plaća. Povremeno su dobivali neke mrvice, samo da bi ih zavarali, a nakon toga, nije bllo ni tih mrvica. Sada je zaposlen u drugoj tvrtki čija budućnost je neizvjesna. Radi uz ugovor na određeno vrijeme koji se svaki mjesec produžuje. Živi od danas do sutra, jer uz takav posao ne može donositi nikakve planove.

Takvih priča, pogotovo mladih, bezbroj je. To su stvarni problemi. Međutim, u Hrvatskoj se i dalje velika količina energije troši na prekapanje po prošlosti, na različite, u bitni beznačajne afere kao što je nečije prisluškivanje, a suđenje za pljačke se razvlači do u nedogled. Da se ne govori o tome da najveći dio procesa protiv lopova nije pokretnu niti će to ikada biti.

Po svemu sudeći, cvijeće na balkonu s početka priče nećemo tako brzo vidjeti.