Marifetluci sa poljoprivrednim zemljištem u Istri koje je odjednom urbanizirano kada su ga kupili naši ljudi, ponovno potiče na razmišljanje o tome što sve u Hrvatskoj nije trulo. O neučinkovitom i pristranom pravosuđu govori se godinama, no svako malo na površinu izbijaju primjeri koji pokazuju da se praktički ništa ne mijenja. Postoji pravda i „pravda“. Poneke sudske presude izgledaju sasvim nevjerojatne, no vremenom se otkriva što se krije u njihovoj pozadini. Tada sve sjeda na mjesto.
Dozvola za ubijanje
Svojedobno je sin navodno uglednog poduzetnika suludom vožnjom ubio dvije mlade djevojke. Kazna se svela na „no, no, nemoj više“ uz neko čudno obrazloženje da ubojica potječe iz poznate obitelji koja se dobro skrbi za njega. Što više, šalje ga na školovanje u inozemstvu. Kada čovjek pročita takvu presudu, pomisli da nešto nije u redu s njegovom moći shvaćanja. U stvari, vremenom se pokazalo da je sve vrlo jednostavno. Na suđenju Ivi Sanaderu otrkilo se da je upravo otac mladića koji ima dozvolu za ubijanje dao novac za kupnju famoznog oklopnog automobila za nekadašnjeg premijera.
Što se dogodilo nakon tog otkrića? Ništa. Nitko nije pokušao dovesti u vezu nebuloznu presudu s kupnjom oklopnjaka. Za one koji su preživjeli, život teče dalje. A dvije mlade djevojek ubijene su na pragu života.
Predizborna kampanja ili lopovluk
U Istri je ponovno aktualizirana tipična tranzicijska priča. Jedna obitelj je uzalud pokušavala svoje, inače atraktivno poljoprivredno zemljište, urbanizirati. Kada u tome nisu uspjeli, prodali su ga za jeftine novce istarskim uglednicima. I gle čuda! Ubrzo nakon te transakcije to zemljište je urbanizirano a vrijednost mu je povećana za dvadeset puta.
To su činjenice. Sve ostalo je magla. Tvrdnje da je ta priča izvučena iz naftalina zbog predizborne kampanje, opravdavanje da član vlade u tom poslu nije omastio brke, da je sve po zakonu i ne znam što sve ne. Obični istarski građani su prevareni a oni u vlasti ili blizu vlasti su dobro zaradili.
Prvoj i drugoj priči zajedničko je to da se ni nakon što se otkriju očite manipulacije, ništa ne događa. Zakonski propisi se tumače i navlače onako kako je to u interesu, kako bi rekao Bozanić, „struktura“. Nakon galame sve dolazi na svoje mjesto. Obični građani o pravednoj Hrvatskoj ili nekoj novoj pravednosti, mogu samo sanjati.
Naše pravosuđe je očito i dalje u dubokoj krizi.
