Nedavno su u Hrvatskoj boravili predstavnici Svjetske banke. Tom prilikom upozorili su na to da Hrvatska iz krize neće moći izaći sa sadašnjom stopom zaposlenosti. Riječ je o tome da radi manje od šezdeset posto radno sposobnog stanovništva. Na njihovim leđima je teret izdržavanja velikog broja nezaposlenih, velikog broja umirovljenika, ogromnog broja zaposlenih u državnim i sličnim upravama te plaćanje različitih povlastica miljenicima vlasti.
Raste broj umirovljenika i nezaposlenih
Predstavnici Svjetske banke nisu nam otkrili Ameriku. I sam letimični pogled na osnovne podatke o zaposlenosti u Hrvatskoj govori da je već davno došlo vrijeme za uzbunu. Krajem kolovoza u Hrvatskom zavodu za socijalno osiguranje bilo je 1.592.045 osiguranih koji plaćaju doprinos i 1.164.216 umirovljenika. Dakle, na 1,37 osiguranog dolazi jedan umirovljenik. Za njih se mjesečno mora osigurati iznos od 2.958.350.000 kuna. S obzirom na to da su mirovinski fondovi tokom privatizacije temeljito očišćeni (čitaj opljačkani) sredstva za isplatu umirovljenika moraju se osigurati u proračunu. Veliki iznos, no s obzirom na velik broj umirovljenika, prosječna mirovina iznosi svega 2.172 kune. To, naravno, nije dovoljno za preživljavanje. Zato su umirovljenici koji prekapaju po kantama za smeće naš uobičajeni ulični folklor.
Ni med cvijećem ni pravice. Dok je najveći broj umirovljenika socijalni slučaj, pojedine povlaštene skupine imaju prosjek mirovine tri puta veći. No, to je već dio priče o velikom socijalnom raslojavanju u Hrvatskoj, gdje je mali broj pojedinaca na pošten ili najvećim dijelom nepošten način stekao pravo bogatstvo.
I pored tako velikog broja umirovljenika, ta kategorija stanovništva neprestano raste. S jedne strane i dalje se višak zaposlenih u nekim tvrtkama nastoji riješiti prijevremenim umirovljenjem. Ne prestaje ni bujanje zahtijeva za povlaštene mirovine, kao na primjer braniteljske.
U isto vrijeme, proces rasta broja umirovljenika prati i porast broja nezaposlenih. Recesija je zaustavila postupno smanjenje broja nezaposlenih, koje se bilježilo u zadnjih nekoliko godina, što više, nezaposlenost raste. U kolovozu broj nezaposlenih iznosio je 251.005 i u odnosu na srpanj bio je veći za 2.410 , a u odnosu na kolovoz prošle godine za 31.617 radnika.
Dodajmo tome da ponovno raste broj radnika koji po nekoliko mjeseci nisu primili plaću, nisu im uplaćeni doprinosi, nisu primili troškove prijevoza i tome slično.
Prekvalifikacija, nova radna mjesta…
Sa ovakvom strukturom zaposlenih odnosno nezaposlenih mi smo i dalje osuđeni na zaduživanje i prodaju imovine. No, i jedno i drugo ide sve teže a uskoro će postati nemoguće. Naša zaduženost je već veća od jednogodišnjeg bruto društvenog proizvoda. Slučaj brodogradilišta, koja nitko neće, pokazuje da mi više nemamo što prodati, tako da je svima, ili bar svima, jasno da se sa dosadašnjom gospodarskom politikom više jednostavno ne može nastaviti.
Jedan od ključnih čimbenika izlaska iz krize je povećanje broja zaposlenih. Govoriti o tome u situaciji kada je sasvim vjerojatno dalje smanjenje broja nezaposlenih izgleda nerealno, no upravo povećanje broja zaposlenih mora biti jedna od osnovnih poluga gospodarske politike na duge staze. Odnosno, kako se to kaže gospodarske strategije.
Sindikat se svim silama, u okviru svoje nadležnosti, mora zalagati za razvojnu gospodarsku politiku. O tome da nam je potrebna razvojna gospodarska politika svi se slažu, no do sada na tom planu konkretno ništa nije učinjeno. Akcije se svode na kratkoročne sumnjive poteze kao što je uvođenje kriznog poreza, dok kola i dalje idu nizbrdo. Sindikat mora ustrajati na tome da se konačno, kada je riječ o razvojnoj politici, prijeđe s prigodničarskih lamentacija, na učinkovite mjere i poteze. Isto tako, mora zahtijevati da se višak radno sposobnog stanovništva, gdje on postoji, ne zbrinjava prijevremenim umirovljenjem ili otkazima, već prekvalifikacijom za ona radna mjesta koja postoje ili koja će se tek otvoriti.
Ako malo bolje razmislimo, zaista je neobično da zemlja sa takvim resursima kao što je Hrvatska, grca u teškoćama. Imamo more, imamo plodnu zemlju, kvalificiranu radnu snagu. Takvi kakvi jesmo zaista ne bismo morali prosjačiti na svjetskim financijskim tržištima. Ona, usput budi rečeno, dobro zarađuju na našoj gluposti.
