Split, pa i šira okolica, pamtiti će 09. ožujka 2013.godine. Tog dana, novi vlasnik Brodosplita, konačno je obilježio kupnju i preuzimanje donedavno najsnažnije dalmatinske kompanije i najvećeg hrvatskog izvoznika.
Privatizacija Brodosplita
Predaja popularnog škvera u ruke novog vlasnika dogodila se gotovo besplatno, ali je, na taj način konačno okončan postupak traženja rješenja koji je započeo istovremeno sa pretpristupnim pregovorima 2006.godine, a tražila ga je upravo Europska unija. Stoga je suglasnost nadležnog tijela Europske unije na ponudu za kupnju, koja je bila jedina, na osebujan i svojstven način privatizirala Brodosplit.
Iako brodograđevna industrija u velikom broju pomorskih zemalja predstavlja stratešku gospodarsku granu, u Hrvatskoj se pretvorila u groteksnog žderača državnih milijardi koje su godinama odlazile u bezdan, a nerijetko i u nečije pohlepne džepove. Unatoč umjetnom održavanju na životu, upumpavanjem državnih milijardi, škver nije nikada dostigao staru slavu koju je imao prije dvadesetak godina i svake je godine bio sve više u dugovima. Stoga su upravo u Europskoj uniji ostali neumoljivi na sve prijedloge za daljnjim državnim financiranjem i restrukturiranjem ovog dalmatinskog diva i bezuvjetno zahtijevali rješenje njegovog statusa. Nakon dugih sedam godina pregovora došlo se samo do dva prijedloga: prodaja ili stečaj, od kojih je realizirana prodaja. Potpisom ugovora odahnuli su pregovarači, škverani i građani Splita. Škver se nije ugasio.
Za prodaju “pučka fešta”
Potpisom ugovora u javnosti se predstavio novi vlasnik koji nije štedio riječi i medijske istupe da se predstavi. Novi vlasnik nije štedio ni novac. U subotu, 09. ožujka 2013.godine u Splitu je organizirao „pučku feštu“ kojom je „ proslavio rođenje novog i poštenog Brodosplita.“ Po mnogočemu što se moglo vidjeti, to je bio bizaran događaj: u velikom šatoru smještenom na platou pored Spaladium arene, naguralo se više od tisuću Splićana, koji su bili počašćeni s više od 500 kilograma graha, 100 pečenih janjaca i cijelim pečenim volom na ražnju. S improvizirane pozornice odzvanjali su zvuci melodija kojima su Gazde i Marijan Ban „podizali“ atmosferu. Hektolitri piva nemilice su se ispijali i utapali tugu radnika koji su svjedočili kraju svoje okrutne sudbine.
Iako je smisao ove „fešte“ bila proslava preuzimanja škvera i naznaka novog, „boljeg“ vremena, u srcima radnika ostala je tuga ublažena utapanjem u alkoholu. Spušteni i tupi pogledi odavali su raspoloženje mase bez vidljivih znakova odobravanja ili neslaganja. Kraj jednog razdoblja i početak drugog, u radnicima je izazvalo tinjajuću neizvjesnost i strah, hoće li se i njihovo ime naći na listi viškova. Ipak, novom su vlasniku uputili pljesak kada je s pozornice najavio da će od Brodosplita „stvoriti škver nad škverovima“.
Sindikati godinama spašavali, sada izgnani
Toga trenutka, zaokupljeni samo svojom sudbinom, radnici nisu razmišljali o svojim sindikalnim vođama koji se nisu odazvali “slavlju”. O njihovim višegodišnjim naporima da održe i zadrže radna mjesta u Brodosplitu i da radnicima i njihovim obiteljima od države osiguraju plaću. Na licima radnika na upriličenoj „fešti“ nije se razabirala nikakva zahvalnost sindikatima koji su se godinama borili za njihovu sudbinu i opstanak škvera. Jer istini za volju, da nije bilo njihovih sindikata, ovakvi škverovi već odavno ne bi bili na životu.
Nikakve nelagode na licima nije bilo ni zbog toga što su na ovoj „fešti“ sindikati postali nepoželjni. Dapače, njihova sotonizacija išla je do progona, gotovo do izgona. Novi je vlasnik prisutnima „obećao“ rad bez sindikata, a sindikate će, kako je rekao, preseliti u Dugopolje. Radnicima koji neće biti članovi sindikata obećao je dodatne nagrade i stimulacije, pa čak i zadržavanje sadašnjeg radnog mjesta. Vrhunac odnosa prema sindikatima iskazan je u vrlo nadahnutoj izjavi da „sindikalci vise po bircevima“, što je podatak do kojeg je došao „pomoću detektivske agencije“.
Iako ove riječi kod prisutnih radnika nisu popraćene pljeskom, njihov daljnji ostanak na „pučkoj fešti“ bez svojih sindikalnih predstavnika je sam po sebi bio znak odobravanja. Neprijateljstvo novog vlasnika prema sindikatima ima svoje duže korijene. Naime, upravo su se čelnici sindikata godinama suprotstavljali ulasku ovog vlasnika u škver, jer, po njima, ova tvrtka nije ničim odavala povjerenje da će očuvati i sačuvati radna mjesta u škveru. Dapače, iskustva s ovom tvrtkom u Dalmaciji bila su istraživana i po nadležnim tijelima, što su sindikati isticali. Sindikati su višegodišnjim suprotstavljanjem ulasku ovog vlasnika kod njega stvorili animozitet koji je rijetko viđen kod bilo kojeg poslodavca u Hrvatskoj. Ne birajući riječi ni sredstva, a koristeći i društvene mreže, novi vlasnik se na sindikate obrušio svim sredstvima, kao da su oni krivi što je škver došao u ovo stanje. Iako je država novom vlasniku škver prepustila gotovo besplatno, iako se obvezala da će u slijedećih pet godina subvencionirati proizvodnju sa milijardu i pol kuna, novonastalo stanje popraćeno velikom feštom ničim ne odaje zahvalnost društvenom poretku u kojemu se djeluje, a nepoštivanje prava na sindikalno organiziranje, najava diskriminacije po tom osnovu i „progon“ sindikata iz tvrtke predstavljaju presedan o kojem sva nadležna državna tijela ne bi trebala šutjeti.
Nedosljednost radnika
No, iz upravo ispričane priče prepoznaje se nešto drugo, što je daleko bolnije od „fešte“ bez sindikata koja je više ličila na karmine Brodosplita. A to je nedosljednost ponašanja radnika kada su u pitanju njihova prava koja im je osigurao sindikat i sindikalna prava i slobode.
U vrijeme borbe za škver, kada su se sindikalisti izlagali osobno se suprotstavljajući tzv. kupcima kod kojih nisu prepoznali stvarnu namjeru da se škver sačuva, kada su zajedno sa drugim sindikatima radnicima pružali solidarnu potporu za njihova radna mjesta, kada su pod prijetnjom štrajkova solidarnosti od države radnicima osiguravali stalnu mjesečnu plaću, kada su u pregovorima sa tijelima Europske unije nastojali opravdati potrebu daljnjeg jačanja i širenja brodogradnje, kada su pregovarali o pravima zaposlenih, sindikati su predstavljali jedinu zaštitu radnicima. Sindikati su u borbi za škver mnoge osujetili i mnogima se zamjerili, uključujući i sadašnjeg vlasnika. Nije pretjeran zaključak, da nije bilo sindikata škver ne bi ni preživio posljednjih dvadeset godina niti bi se imalo što privatizirati.
No, kada se njihov trud pogleda kroz prizmu ove sadašnjosti, ispada da njihova borba danas nije vrijedna ničije zahvalnosti ni priznanja. Novi vlasnik je tu, fešta je pripremljena, vol je pojeden, koga više briga za sindikate. Radnici sada okreću novu ploču, šutnjom, koja zapravo predstavlja izdaju. Grube riječi, stalno slušamo da sindikati izdaju radnike, a što je kad radnici okrenu leđa.
Mogu li se sami zaštititi
Da li je i koliko je moguće pojedincu da se obrani od sustavnih namjera neoliberalnog kapitalizma? Povijest je pokazala da je pojedinac u tome nemoćan. Samo solidarno udruženi radnici mogu se zajedno, u sindikatima boriti za svoja prava. Povijest je pokazala da se radi o klasnoj borbi koja je za radnički pokret važnija od radnog mjesta, od kruha svakidašnjeg. Nema tog poslodavca koji će više gledati interese radnika od svojih interesa. Drugačije bi radnik pojedinac bio samo sredstvo putem kojega vlasnik uvećava svoj kapital, a solidarno udruženi radnici u sindikate su stvarna sila koja može promijeniti sve što joj stoji na putu. To je potvrdila višestoljetna povijest sindikalnog pokreta koja je preživjela sve političke, gospodarske i socijalne režime zahvaljujući nezavisnosti i solidarnosti.
Može li se, povijesno gledano, prisustvovanje radnika „pučkoj fešti“ smatrati kao svojevrsna izdaja sindikata, ili bi to prije mogla biti želja da se besplatno najedu i napiju neovisno o tome tko plaća, pokazati će vrijeme. Najave vlasnika koje nisu ostale nezapažene, da će mnogi sadašnji radnici postati viškovi, unatoč svemu, ostavljaju strepnju i zebnju. Sindikati su navikli na prijetnje i njima sigurno neće podleći. Za škverane slijedi novi ciklus koji se posve sigurno neće moći odvijati bez sindikata. Bilo to nekome pravo ili krivo.
