Krasti na veliko, ali se ponašati tako okretno da prevarantstvo ostaje u granicama zakona.
Moderni tunelari
Znameniti češki filozof, Karel Kosik (1926. – 2003.), jedan od najvećih modernih mislilaca Europe, proganjan i zatvaran i za vrijeme nacizma i za vladavine birokratskog socijalizma, u svojoj knjizi »O dilemama suvremene povijesti« (Razlog, Zagreb, 2007. g.) govori, između ostaloga, i o privatizaciji u Češkoj, nakon tzv. tranzicije. Prenosimo neke dijelove, koji podsjećaju na vrijeme privatizacije i pretvorbe Hrvatskoj:
– Tunelarenje, kako glasi službena definicija, znači prevarantsku financijsku operaciju, kojom se iz banaka, financijskih fondova i industrijskih poduzeća prikriveno izvlači imovina. Dva su karakteristična obilježja tunelarenja: Radi se o raskradanju na veliko, ali izvođenom na takav način da su njegovi autori praktički nedodirljivi. Prljave se transakcije ostvaruju na »čist« način, ne kršeći pravne norme.
– Odatle se zaključuje: Tunelarenju se moglo doskočiti pravovremenom pravnom korekcijom. Bilo je na štetu stvari, kaže se, što nije došlo do suradnje ekonomije i prava. Ekonomisti nisu tada imali razmijevanja za značaj prava, a pravnici su predviđali svojevrsnost i složenost ekonomskih procesa. Priznaje se da je privatizacija tekla »prilično brzo«, »legislativnom sumraku«, pod parolom »ugasiti svjetla, a onda će se vidjeti!« Trebamo li ovo objašnjenje razumjeti tako da je sada nastalo vrijeme svjetla i da su stvari danas jasne, ili se stalno krećemo u maglama i tminama, ukoliko je riječ o smislu društvene transformacije?
Tunelari postaju dijelom »financijskog svijeta«
Krasti na veliko, ali se ponašati tako okretno da prevarantstvo ostaje u granicama zakona, to je, dakako, zadivljujući učinak. Tunelari nisu prostaci, nego ljudi informirani, znalci svijeta, odvažni i skloni riziku.
– Tunelarenjem se jedni bogate, drugi siromaše, jedni kradu, drugi se osjećaju oštećenima… O kakvim se dobicima i gubicima radi? Što se sa stanovišta jednih gubi, ipak nije sasvim izgubljeno, nego ostaje, odnosno postaje dijelom »Financijskog svijeta« i samo na taj način za tunelare znači bogaćenje i dobitak. Tunelari ne zakopavaju prevarama sredstva stečena kao zlatno blago u zemlju, nego ih bacaju na tržište, da bi radili i donosili kamate.
– Nijemci su prvi shvatili značaj tehnike, koja dokida ograničenost i zatvorenost, prekoračuje ograničenja i barijere. Čehić se mora odlučiti: Ili ustrajati u provincijalnoj zavjetrini, a napredak će ga pomesti, ili će shvatiti da moderno doba »rezonira unutar velikih cjelina, kontinenata« i uključiti se u grandiozan projekt Trećeg Reicha, koji će pod svojim vodstvom sjediniti Europu u snažnu privrednu i političku cjelinu.
– Odabere li ispravno, s Čehića će otpasti kletva čehaćstva, otrest će se sitničavosti, zakašnjelosti, ograničenosti i odjednom će od njega postati viteška figura, svjesni Čeh. Nakon rata, pred sposobnim češkim čovjekom prostirat će se Europa s kolonijama, kao novi svijet u kojemu će moći stvarati velike vrijednosti.
