U Hrvatskoj je teško, no nije svima jednako teško. Zaposleni u privatnom sektoru u zadnjih nekoliko godina prolaze kao bosi po trnju. Smanjuju im se plaće ili se one ne isplaćuju, rade od jutra do mraka a njih 140 tisuća ostalo je bez posla. Kako bi se razlike koliko toliko ublažile, Vlada je preporučila javnom sektoru da se prilagodi prilikama. Kao što obično biva kod nas, proklamacije su jedno, a stvarnost drugo.
U stvari, raskorak između prakse i proklamacija svakodnevna je i kontinuirana pojava. Već je druga godina kako se govori o projektima koji će pokrenuti hrvatsko gospodarstvo, počevši od električnih centrala Ombla i Plomin, terminala za ukapljeni plin, novim prugama i koječemu drugome, no do sada nije zabodena ni jedna lopata. Stalno se najavljuju bolja vremena, vjeruje se u napredak, misli se da je počeo izlazak iz krize a bruto-društveni proizvod i dalje nezaustavljivo pada.
Kakva država takvi i poduzetnici
U ovim teškim vremenima poduzetnici stalno govore da država do sada nije osigurala uvjete za njihovo poslovanje. S druge strane, vladini dužnosnici uzvraćaju da su poduzetnici nesposobni, nemaju ideja i nisu spremni na rizik. I jedna i druga strana je u pravu.
Teret državnog sektora guši poduzetništvo. No, ni poduzetnici nisu dorasli situaciji. Stasali u pljačkaškom ozračju tranzicije, ne snalaze se u novim vremenima kada su stvarno potrebne nove ideje i novi proizvodi. Ono što je postojalo oteto je ili uništeno a sada treba stvarati nešto novo. Za to naši poduzetnici nisu sposobni. Izgovor da su vremena teška nije opravdanje. Ni u doba obilja kapitala i velike potrošnje do 2008. godine u Hrvatskoj nije otvoren ni jedan veći proizvodni pogon vrijedan spomena. A gospodarstvo se ne može temeljiti na trgovini uvoznim proizvodima čija kupnja se financira kreditima.
U tom procjepu skupe države i nesposobnih poduzetnika, na ulazak u Europsku uniju gledamo kao na čarobni štapić koji će bez našeg velikog truda riješiti sve probleme. Uskoro ćemo se uvjeriti da je to također jedna od naših iluzija. Naše probleme možemo riješiti jedino mi sami. Ili jednostavno ne možemo.
