Pogrešne i promašene prakse
U pismu ministru rada, glavna tajnica Europske konfederacije sindikata Bernadette Ségol, prije toga je vodila UNI Europu, između ostalih stoji: … Slabljenje radnog i socijalnog zakonodavstva, snižavanje zaštite zaposlenja, razaranje kolektivnog pregovaranja i uloge sindikata te slabljenje socijalnog dijaloga pogrešne su i promašene prakse, koje ni na koji način neće osigurati održivi rast i konkurentnost, niti privući strane investicije i povećati konkurentnost ekonomije. I sam OECD je odustao od indeksa zakonske zaštite zaposlenja kao ključnog mjerila tzv. rigidnosti radnog zakonodavstva jer nigdje nije dokazano da lakše otpuštanje vodi većem zapošljavanju. …Europska konfederacija sindikata poziva vas da povučete navedene zakone iz zakonodavne procedure te da u praksi potvrdite svoju iskazanu predanost istinskom i sadržajnom socijalnom dijalogu, na temelju povjerenja i uzajamnog razumijevanja. Nadamo se da će Hrvatska, kao najnovija članica Europske unije, biti u potpunosti predana očuvanju i promicanju europskih socijalnih standarda…
Vlada odustala (za sada?) od novog Zakona o radu!
Vlada je iz procedure povukla prijedlog novog Zakona o radu. Posljedica je to izlaska sindikata iz Gospodarsko socijalnog vijeća i prosvjeda na Markovu trgu s porukom da će na nasilje vladajućih odgovoriti koristeći sve zakonske mogućnosti. Zatražena je i ostavka ministra rada i mirovinskog sustava Mrsića zbog jednostrano nametnutih rješenja u novom ZOR-a.
Odustajanje možemo iščitati jedino na način da su možda počeli dolaziti k sebi, poprilično kasno. Okolnosti i iskustvo od ranije, sa ovom vlašću govori da ne treba odustajati. Bez obzira na privremeno povlačenje iz procedure Zakona o radu, naš otpor protiv njega, kao i Zakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o povremenim poslovima – ostaje. Radi se o tri izuzetno anti-radnička zakona koji idu na ruku isključivo brutalnoj pohlepi krupnog kapitala koji zapravo radnike čine ovisnima o njihovim hirovima. Sa pravima radnika ne bi se smjelo trgovati, jer oni kojima su uzeli tvornice i plaće, nikako ne žele da im se oduzme i radničko dostojanstvo.
Što je cilj promjene radnog i socijalnog zakonodavstva?
Jedino što je stalno jest tendencija prema deregulaciji radnih odnosa i uopće rada, kao i što veća fragmentacija i fleksibilizacija rada. Jedan jedini nazivnik postoji za ovakve namjere uvezanih interesa političke i poslodavačke kaste jest izrabljivanje do maksimuma. Opravdanje je da je to nužno zbog, citiram ono što se stalno ponavlja u medijima: prilagodbe tržištu, reformiranja i dinamiziranja tržišta rada.
Neizrečeni cilj “modernizacije i dinamiziranja” tržišta rada je rastakanje sustava radnih odnosa temeljenih na ugovoru o radu iza čega se krije “potreba” za što jeftinijim radom, sve u ime konkurentnosti.
Svaki razuman bio bi oprezan da se u ovoj krizi i s ovim brojem nezaposlenih mijenja radno zakonodavstvo. To se radi u puno mirnija vremena, mnogo bolje pripremljeno i s analizom učinaka dosadašnje primjene postojećih zakona, kojih nemamo. Možemo mijenjati zakonodavstvo kako god hoćemo, ali neće se ništa postići dok god se ne pokrene proizvodnja, jer samo ona osigurava novu zaposlenost.
Isto tako je stupidno od građana lijepe naše, da vlastitu sudbinu i vlastite živote, te sudbinu svoje djece stavljaju u ruke isključivo političarima. Krojeći zakone oni se vode prvenstveno svojim individualnim ili grupnim interesima. Uzroke svakako treba tražiti u osjećaju bespomoćnosti, u komoditetu, ponekad lijenosti, svakako neznanju i apatiji.
Bešćutnost je postala potpuno legitimna, a obzirnost prema slabijima i nemoćnijima u ovakvom okruženju sve češće nestaje. Kapitalizam ubija solidarnost i potiče kompetitivnost, ali najčešće na račun nekog drugog. Da bi jedni mogli živjeti jako dobro i biti besramno bogati, jako mnogo ljudi mora biti beznadno siromašno.
Odgovornost ne samo na sindikatima nego i cijelog društva
Kada bi sindikati prešutjeli ove zakonodavne promjene, slobodno bi mogli staviti ključ u bravu. No, Zakon o radu i svi ostali zakoni koji se tiču tržišta rada nisu pitanje samo sindikata, već cijelog društva. Pitanje je, međutim, shvaća li to ovo društvo ili će shvatiti tek kada bude kasno. Onda će se vjerojatno čuti glasovi s pitanjem tipa – a što su sindikati radili?“
Kuda idemo?
Ultradesničari marširaju. U posljednju godinu dana pokrenuli su kampanju protiv zdravstvenog odgoja u školama i homofobni referendum za izmjenu Ustava zbog definicije braka kao zajednice muškarca i žene. Nametnuli su to kao glavno političko pitanje u državi. Pomalo mistični, sastavljeni od političara, uglednika i imućnih poduzetnika te klera, agresivno šire crkvenu moć. Vrbuju akademske, društveno aktivne i utjecajne, materijalno dobrostojeće članove društva i teže usađivanju u demokracije i njihovu potkopavanju iznutra. Demokracija nije vrijednost u koju oni vjeruju. Po njihovom elitističkom shvaćanju društva više im odgovaraju autoritarni režimi. Čini se da su odabrali Hrvatsku, kao članicu EU, kao alat u suprotstavljanju liberalnim demokracijama na zapadu. Izgleda da im je cilj usmjeriti društvo u jednom pravcu prema što izraženijoj ulozi crkve, koja onda određuje moralne vrijednosti društva prema katoličkom svjetonazoru.
Pazite koliko trošite i kada!?
Pred nama je vrijeme blagdana i darivanja. To je vrijeme kada češće i više posegnemo za novčanikom i ne vodimo toliku brigu o minusima na računima. Vrijedi se podsjetiti da su prošle godine potpisane dobrovoljne smjernice Ureda za poštenu trgovinu. To znači da trgovine u teoriji ne bi smjele pretjerano napuhati cijene samo da bi nekoliko tjedana kasnije stavile taj isti proizvod na sniženje, tvrdeći da je sada u pola cijene. Osim toga, trgovine ne bi smjele prodavati proizvode po sniženoj cijeni dulje nego po punoj cijeni, a supermarketi ne bi smjeli prodavati nešto po većoj cijeni kada nije u sezoni samo da bi mu smanjili cijenu u sezoni.
Želim Vam čestit i blagoslovljen Božić i sretnu i uspješnu Novu godinu.