Kao da smo jučer čekali ulazak u 2000., slušali o svemu što novo tisućljeće može donijeti, a evo nas već na ispraćaju 2015. Vrijeme neumoljivo ide naprijed i proždire našu sadašnjost u prošlost. Tako i naša dalja budućnost nevjerojatnom brzinom postaje prošlost. Primicanje i ove godine kraju te dolazak nove 2016., vrijeme je kada obraćamo više pažnje na ono što nam se u njoj dogodilo i na ono što nas čeka u idućoj.
Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske u ovoj 2015. godini obilježio je 24. srpnja 1870. i 145 godina svojeg postojanja. Uz taj kontinuitet djelujemo 25 godina u neovisnoj Republici Hrvatskoj, a 12. i 13. lipnja održan je naš 6. kongres. Zaokružili smo izborni ciklus započet izborima sindikalnih povjerenika u podružnicama, koji je završen izborima organa Sindikata na samom Kongresu. Time smo potvrdili stabilnost naše organizacije i kontinuitet rada, a čiji sastavni dio je i obnavljanje kadrova.
Svi činimo sindikat
Sindikat čine radnici, njegovi članovi i oni toga moraju biti svjesni. Radnici često pitaju što je Sindikat učinio za njih. Zaboravljaju dobra vremena kada su crpili mnoga prava, a oni kojima je i danas relativno dobro, uzimaju to zdravo za gotovo. Gotovo niti jedno pravo, posebno materijalno, nije određeno propisom. Oni kojima je teško, zaboravljaju da i njih Sindikat pomaže gdje je moguće, da je postavljena granica minimuma kroz kolektivni ugovor ili minimalnu plaću koja je opet rezultat sindikalne borbe, da Sindikat ne napušta radnika do samog kraja poduzeća pa ni u stečaju. Ima poduzeća i u našoj djelatnosti koja egzistiraju uvelike jer se Sindikat zalagao i pritiscima osigurao njihov opstanak. Zaboravlja se da je trošak članarine već u startu manji od direktne koristi koju radnici imaju od minulog rada, naknade prijevoza na posao, dužeg godišnjeg odmora, jubilarnih nagrada… Ništa od toga nije Bogom dano. S druge strane, nitko ne prigovara daleko većim iznosima zdravstvenog ili automobilskog osiguranja, režija i drugih davanja od kojih često godinama nema nikakve koristi. Nitko ne računa koliko potroši na pušenje, koje istovremeno čovjeka ubija. Ima daleko većih troškova koji nose daleko manje koristi, ili nam čak štete.
Ono što danas imamo, koliko god nekima bilo malo, stečevina je dugotrajne i mukotrpne sindikalne borbe i to se ne smije pustiti, jer s druge strane dolazi stalni pritisak da se sve izbriše, a posebice je tako za vrijeme „krize“. U svijetu danas još ni ropstvo nije iskorijenjeno, stoga nemojmo uzimati stvari zdravo za gotovo. Društveni odnosi, pa i radni, ne svode se na ništa drugo nego na omjer snaga.
Stoga nije samo pitanje: Što je Sindikat učinio za mene?, nego i što sam ja učinio za Sindikat? Sudjelujem li u aktivnostima, dajem li podršku podružnici i povjereniku, očekujem li nemoguće od njih samih? Sve to ustvari znači i pitanje: Što sam ja učinio za sebe samog? Sindikat činimo mi svi zajedno pa podržavajući Sindikat, radeći da bude što bolji i jači, radnici rade u svom vlastitom interesu.
Organiziranje članova i obnavljanje Sindikata
Obnavljanje Sindikata u svim razinama osnovni je preduvjet njegove kontinuirane dugogodišnje djelatnosti. Sindikat je udruga radnika. Dok je rada i radnika bit će potreban Sindikat upravo zbog njih samih. Vječitost potrebe, brojnost te mogućnost obnove i prilagodbe, jest nužnost, ali i prednost Sindikata.
Organiziranje članova mora biti jedna od temeljnih djelatnosti svakoga sindikata. Ne zbog članarine, koja ionako u značajnoj mjeri biva zadržana ili vraćena članstvu. Valja uzeti u obzir snagu koju daje brojnost članova. No, ni sama brojnost nije dovoljna. Članovi, ali i ostali radnici, moraju biti svjesni vlastitog značaja i interesa da budu Sindikat. Da budu organizirani u zajedničku udrugu, što je jedini način uspostave odnosno održavanja ravnoteže i pozicije u razgovoru s poslodavcem. Stoga će organiziranje članova, ali i jačanje struktura i kvalitete rada te prilagodba novim uvjetima biti aktivnost u središtu naše pozornosti.
Zajedno za bolje sutra
Imajući u vidu ono što se događa u našoj državi, možemo svakako zaključiti da nam predstoji izazovna godina. Preko mjesec dana od izbora još nemamo novu Vladu, a i prije tih izbora dosadašnja Vlada se izjašnjavala kao tehnička. Kuriozitet je da sada kad smo „bez Vlade“ bilježimo prve naznake rasta i oporavka. Možda nam slijede i novi izbori. No, žalosno je da u trakavici oko formiranja Vlade političari, pa i ovi novoga smjera, ne govore o hrvatskom radniku ni o tome kako poboljšati njegov položaj, već čak traže dodatne rezove preko radnikovih leđa. Političke elite su elite, kako god se zvale.
Stoga nam ostaje da se i u idućoj godini zajedno borimo za bolje sutra, ne oslanjajući se previše na vanjsku pomoć. Tako je bilo i ostat će.
Sretan vam Božić, zdrava i uspješna nova godina!
