Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske zakoračio je u prvu deceniju novoga milenija nastavljajući kontinuitet svoga djelovanja iz prethodnoga razdoblja,a to znači nove probleme koje nameće životna zbilja mora se rješavati sukladno i toj zbilji, ali i tradiciji dugoj 140 godina ovoga Sindikata.
Sukladno tome, Sindikat grafičara je već nakon 100 dana nove hrvatske koalicijske Vlade („Račanova vlada“) uputio novoj izvršnoj vlasti sljedećih pet pitanja:
1. Politika “NOVOGA SMJERA” još ne dobiva konkretne oblike i kao da već pomalo kopni u plebiscitarnom narodnom zanosu, izraženom na parlamentarnim izborima 3. siječnja ove godine. Zašto?
2. Može li se izgrađivati DRŽAVA DEMOKRACIJE I SOCIJALNE PRAVDE, ako lopovi ostaju pravosudno neprocesuirani, ako svaki član uprave poduzeća ne snosi materijalne i zakonske konzekvence za svoje poslovodne odluke, a ceh plaćaju samo radnici?
3. STEČAJEVI su nerazdvojni dio tržišnog gospodarstva, ali, na žalost, kod nas dominirajući, bez otvaranja novih proizvodnih pogona, bez novoga zapošljavanja, kao što to biva u razvijenim zemljama. Dokle ćemo tako plutati na valu nezaposlenosti, na toj rijeci bez povratka?
4. Neće li predložene IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O RADU ostati više na razini kozmetičkoga dotjerivanja “već viđenoga”, umjesto da budu dublji i kvalitetniji zaokret u sklopu cjeline radno-socijalnog zakonodavstva?
5. Zašto Hrvatska, poput Njemačke i Slovenije, nema posebnog ZAKONA O SUODLUČIVANJU?
Iz navedenih se pitanja vidi i stav Sindikata grafičara o svakome od njih, ali i o njima u cijelosti. Ova pitanja su posljedica prakse s kojom su se susretali ponajprije radnici u grafičkim i nakladničkim tvrtkama, a onda i njihovi sindikalni predstavnici na svim razinama sindikalnoga organiziranja i djelovanja. Naime, praksa bacanja radnika na ulicu, započeta pretvorbom i privatizacijom, 90-tih godina dvadesetog stoljeća uzimala je sve više maha i toj se agoniji nije vidio kraj. U takvoj situaciji otpušteni i ojađeni radnici u sve su većem broju hrlili u sindikate, ne bi li, kako-tako uspjeli zaštititi svoja radna i socijalna prava. Jedino su u sindikatu mogli dobiti besplatnu pravnu pomoć, tako da je sektor radno-pravne zaštite bio, a još je, na žalost, i danas, obasut žalbama radnika, sudskim postupcima i raznim oblicima “utjerivanja pravde”.
Da bi što uspješnije zaštitio radna i socijalna prava radnika, Sindikat grafičara je u rujnu 2000. g. pripremio Kolektivni ugovor za tiskarsku djelatnost Hrvatske i započeo pregovore s Udrugom poslodavaca “Hrvatski grafičar”, koji su završeni uspješno.
Bio je to jedan od prvih kolektivnih ugovora djelatnosti na razini Republike Hrvatske, a obuhvaćao je ova pitanja: 1. Zaštita života i zdravlja radnika, 2. Probni rad, 3. Stručno obrazovanje i osposobljavanje za rad, 4. Radno vrijeme, 5. Odmori i dopusti, 6. Zaštita zaposlenika koji su privremeno ili trajno nesposobni za rad, 7. Plaća, 8. Ostale isplate, 9. Prestanak ugovora o radu, 10. Naknada štete, 11. Uvjeti za rad sindikata, 12. Zaključivanje kolektivnog ugovora, 13. Rješavanje sporova, 14. Socijalni mir, 15. Potpisivanje i primjena kolektivnog ugovora.
Navedeni Kolektivni ugovor je u narednih nekoliko godina bio na snazi i pokazao se dobrim oruđem u rukama sindikalnih povjerenika i svih članova ovoga Sindikata. To su potvrdili i regionalni povjerenici na sastanku 22. rujna u Zagrebu i to za svih pet sindikalnih regija: Slavonsko-baranjske, Zagorsko-međimurske, Zagrebačke, Goransko-primorske i istarske, te Dalmatinske regije. Čak 67 posto članstva bilo je “pokriveno” tim Kolektivnim ugovorom.
Obilježavanje 130. obljetnice Sindikata grafičara Hrvatske
U Velikoj dvorani Doma Sindikata grafičara Hrvatske u Zagrebu, 23. studenoga 2000. godine, održana je svečana sjednica Glavnoga odbora Sindikata grafičara Hrvatske, na kojoj je obilježena 130. obljetnica ovoga najstarijeg radničkog sindikata ne samo u Hrvatskoj, nego i u jugoistočnoj Europi. Uz članove Glavnog odbora, svečanosti su prisustvovali i članovi Nadzornog odbora, Statutarne komisije, Upravnog odbora sredstava solidarnosti, Savjeta i redakcije lista “Grafičar”, te gosti iz zemlje i inozemstva,među kojima tadašnji ministar rada Davorko Vidović, generalni tajnik UNI Philip Jenings, UNI-Grafički sektor Rene van Tilborg, predsjednik francuskog sindikata grafičara Michel Muller – sadašnji predsjednik UNI-Grafički sektor, te mnogi drugi, kao i svi glavni povjerenici naših sindikalnih podružnica . U sklopu ukupnoga programa proslave promovirana je i monografija (spomenica) “130 godina Sindikata grafičara Hrvatske”, autora dr. sc. Božidara Stanića, koju su dobili svi sudionici te svečanosti, a kasnije i sve sindikalne podružnice ovoga Sindikata. U sklopu svečanosti izveden je prigodan kulturno-umjetnički program.
Novi pravilnik
Na zajedničkoj sjednici Glavnog odbora, Nadzornog odbora i Statutarne komisije, 20. prosinca 2000. godine, u Zagrebu, donesena su dva važna interna akta: Pravilnik o štrajku i Pravila o pružanju pravne zaštite članovima Sindikata grafičara Hrvatske.
Novi Pravilnik o štrajku bilo je nužno donijeti, jer je postojeći bio donesen još prije Zakona o radu, te ga je trebalo uskladiti s istim zakonom. Uz to, novi Pravilnik išao je u susret najavljenim izmjenama Zakona o radu.
Novim Pravilnikom regulirana su neka praktična pitanja organizacije i provođenja štrajka, kako bi se izbjegle neke postojeće nedoumice i pogreške. Bitno pitanje u Pravilniku je – tko može organizirati štrajk? Odgovor je – štrajk može organizirati samo Sindikat, a ne sama sindikalna podružnica, koja može biti samo inicijator i, ako dobije suglasnost središnjice, može, u suglasnosti s njom, voditi sve štrajkom predviđene aktivnosti.
Pravila o pružanju pravne zaštite članovima Sindikata grafičara precizno reguliraju to pitanje (organizacija i način ostvarivanja toga prava od strane našega sindikalnog članstva), što do sada nije bio slučaj, a što je izazivalo lutanja i nedoumice u vezi s organiziranjem i pružanjem pravne zaštite.
Oba su ova dokumenta objavljena u listu “Grafičar”, tako da mogu biti dostupni svakome članu Sindikata grafičara.
Obrazovanje i osposobljavanje članstva
Obrazovanje i osposobljavanje sindikalnoga članstva Sindikat grafičara postoji kontinuirano, iz godine u godinu. Gdje god je to moguće (u većim poduzećima), seminari se održavaju u poduzećima (kako bi se okupio što veći broj sudionika), a za ostale članove takvi se skupovi održavaju regionalno.
Od 2001. godine održava se i edukacija edukatora, tako da se stalno proširuje baza članova osposobljenih da samostalno održavaju seminare na određene teme, kao na primjer: Zakon o radu (po dijelovima), suodlučivanje radnika u poduzeću, zaposlenička vijeća (također po dijelovima), uloga sindikata danas, međusindikalni odnosi, kolektivni ugovori i kolektivno pregovaranje, unutarnje ustrojstvo Sindikata grafičara, rad gospodarsko-socijalnih vijeća i slično.
Socijalna odgovornost
Socijalna odgovornost prema radnicima i nezaposlenima, kao i prema svim građanima naše zemlje, treba postati realpolitika svake hrvatske vlasti, bez obzira na njen ideološki predznak,a ne tek isprazna predizborna flooskula i demagogija.
Jedni su nam (devedesetih godina) obećavali švicarsko blagostanje, a drugi (kada dođu na vlast) da će identificirati lopove i vratiti u državnu blagajnu pokradeni novac hrvatskih građana (poreznih obveznika). I što od svih tih obećanja danas imamo? Jedno veliko Ništa! Hrvatski BDP je u 2000. godini iznosio samo 87 posto od stanja iz 1989. godine, a podaci za industriju pokazuju još gore stanje: pad iznosi više od 40 posto!
Pozitivan pomak predstavlja rast BDP: u 2000. g. je porastao za 2,9 posto, u 2001. za 3,8 posto, a u 2002. čak za 5,2 posto. Sa 43,1 posto radno aktivnog stanovništva, umjesto barem 50 posto, ne može biti značajnijeg društvenoga napretka, niti pojedinačne sreće hrvatskih radnika i građana. Podsjetimo: u Švedskoj svaki drugi stanovnik je zaposlen, što je jedan od važnih čimbenika socijalne pravde i blagostanja te zemlje. Kupovna moć hrvatskih radnika i građana još je uvijek veoma slaba, jer su plaće male u odnosu na cijene, a što je, uz ostalo, posljedica slaboga izvoza, a sve većeg uvoza. Zbog toga bi glavna nacionalna briga svake vlasti trebala biti – kako stvoriti svjetski konkurentan proizvod i plasirati ga na svjetsko tržište.
Hrvatska (u brojkama) 2003. godine
Vlada RH objavila je prognozu glavnih ekonomskih pokazatelja za 2003. godinu:
– Rast BDP: 3,4 do 4,2%
– Inflacija: 3,3 do 3,5%
– Osnovica prosječne plaće: 4.232,43 kune
– Rashodi Državnog proračuna: 92,575 milijardi kuna
– Rast izvoza: 5,7%
– Rast uvoza: 4,1%
– Vrijednost eura: 7,5-7,6 kuna za 1 euro
– Vrijednost dolara: 7,2-7,5 za 1 dolar
– Registrirana nezaposlenost: 20,5%
Ove podatke navodimo da bismo ih usporedili s današnjim stanjem u našoj državi.
Da je netko (vidovit) hrvatskim građanima kazao da će im na ulasku u 21. stoljeće glavni suparnici biti Rumunjska i ugarska, a za Mađarskom, Češkom i Slovačkom ćemo kaskati, svi bi ga ismijali (prije desetak godina). Sve su druge tranzicijske zemlje ispred Hrvatske, a predvodi ih Slovenija, sa dvostruko većim nacionalnim dohotkom od hrvatskoga. Nacionalni dohodak u Hrvatskoj još je za petinu niži nego 1990. godine, industrija zaostaje trećinu ondašnje proizvodnje, slično kao i zaposlenost. Rapidno je porastao broj umirovljenika, nezaposlenih, ali i obrazovanih ekonomskih emigranata. Kapitalizam na hrvatski način stvorio je desetak posto bogataša i ostale koji se smatraju gubitnicima. Nestalo je pola milijuna radnih mjesta, ugašene su cijele industrije, a proizvodnja koja je ostala, zastarjela je i nekonkurentna.
U takvome društvenom i gospodarskom ozračju dočekan je Treći kongres našeg Sindikata.
Treći kongres
Treći kongres Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske održan je od 11. do 12. lipnja. 2003. godine u Hotelskom naselju “Solaris“. Delegati sindikalnih podružnica okupili su se da razmotre Izvještaj o radu između Drugoga i Trećega kongresa (1999.– 2003.), razmotre i prihvate Prijedlog izmjena i dopuna Statuta, usvoje Okvirni program rada, te izaberu nova tijela Sindikata.
Kongresu je prisustvovao i Rene van Tilborg, predsjednik UNI Grafički sektor Europa, te František Stašek, predsjednik “Tipografi cka Beseda” iz Češke, kao i brojni predstavnici hrvatskih sindikata.
Na Kongresu, nakon uvodnoga izlaganja Stjepana Kolarića, predsjednika Sindikata grafičara Hrvatske, čule su se riječi da “svijet kojim su danas okruženi sindikati, nije nam naklonjen, ali to je svakome članu sindikata poznato iskustvo iz prošlosti. Nikada nitko u povijesti nije blagonaklono gledao na sindikate, nikada im ništa nije poklonjeno, sve što danas imaju, radnici su izborili sami, a tako će biti i u budućnosti. Stoga naslovi koji se svakodnevno pojavljuju u dnevnom tisku, kao npr. “Borba za diktaturu proletarijata”, ili “Sindikalna taktika potpuni promašaj”, ili “Preuranjene prijetnje općim štrajkom”, kao svojevrsna kritika sindikalnog pokreta u cjelini, otvara neke slabe strane sindikata, ali time ne umanjuje historijski kontinuitet napretka koji su sindikati postigli u cjelini.”
“Svojevrsna kritika sindikalnoga pokreta”, naglašeno je dalje, “proizlazi iz stvarnog nerazumijevanja dubine i snage sindikalnog pokreta od njenih kritičara, koji površnim analizama nastoje umanjiti stvarne vrijednosti sindikata u razvoju društva. U vrijeme Trećeg kongresa Sindikata grafičara, pažnja kritičara sindikata usmjerena je na primjedbe sindikalnih udruga glede Kongresa Sindikata grafičara, a odnose se na. izmjene Zakona o radu. U javnosti se nastoji stvoriti dojam kako sindikati olako propuštaju izmjene i dopune Zakona o radu, kako su najave o općem štrajku bile preuranjene, kako nije izgledno da će se sindikalno zajedništvo održati. Kritičari sindikalnog pokreta pritom zaboravljaju da su sindikati ipak uspjeli zaustaviti prvotni prijedlog izmjena, da su sjeli za zajednički stol, da prijepori među stavovima postoje, ali ipak su svi usmjereni na borbu za prava radnika.
Nerijetko se „čak i od najeminentnijih stručnjaka u javnosti pojavljuju napisi koji nastoje umanjiti vrijednosti pojedinih sindikata, ukazujući na slabosti sindikalnog pokreta u cjelini. Istina je, ima slabosti, ali gdje ih nema? Pa čak i ti, najpozvaniji da kritiziraju, često ne raspoznaju iskonske izvore sindikalizma, griješeći u izvorima na kojima se sindikalizam temelji. A kako onda neće griješiti članovi sindikata u općem okruženju javnoga linča, kad se od njih očekuje da ispravljaju greške koje su nastajale desetljećima.
Radnici su žrtve sukobljenih sindikalnih vođa
Predsjednik Stjepan Kolarić je, između ostaloga, u svome uvodnom izlaganju kazao: “…Bilo je i javnih sukobljavanja s pojedinim čelnicima nekih sindikata i sindikalnih središnjica, kako o pitanjima okrupnjavanja sindikata, tako i oko pitanja prava na sindikalnu imovinu, zajedničkih nastupa prema Vladi, socijalnih izbora i drugih. Nastojali smo da, s naše strane, dajemo što manje povoda i razloga za difamiranje ukupne sindikalne scene u Hrvatskoj, jer to šteti ponajprije interesima radnika, a i sindikatima u cijelosti.
Hrvatska danas, s pet sindikalnih središnjica, postaje nesretni simbol fragmentacije i nejedinstva sindikata, a radnici postaju žrtve sukobljenih sindikalnih vođa…“
U grafičkoj i nakladničkoj djelatnosti danas radi oko 11.500 radnika
Na Kongresu je istaknuto da su na gibanja broja članova i sindikalnih podružnica Sindikata grafičara snažno djelovala i djeluju gospodarska kretanja, kako unutar izdavaštva i tiskarstva, tako i u cjelini hrvatskog društva: pad zaposlenosti, nelikvidnost, neiskorišteni instalirani privredni kapaciteti, stečajevi, tehnološke inovacije, koje gotovo svake druge godine izbacuju “viškove radnika“, gubitak tržišta, itd. To je uzrokovalo da od oko 32.000 zaposlenih u grafičkoj i nakladničkoj djelatnosti Hrvatske, 90-tih godina, taj broj permanentno opada, da bi 1999. iznosio oko 18.000 radnika, a krajem 2002. g. oko 11.500 zaposlenih, dok danas taj broj iznosi preko 6.000 članova (55% od ukupnog broja).
Što je novo u Statutu?
Treći kongres prihvatio je Prijedlog izmjena i dopuna Statuta, što ga je utvrdio sada već bivši Glavni odbor Sindikata. Evo što je novo u Statutu Sindikata grafičara Hrvatske:
1. Predsjedništvo je postalo najviši organ Sindikata između dva kongresa. Ovo tijelo ima ukupno 13 članova, od kojih je 12 izabrano tajnim glasanjem na Trećem kongresu, a 13-ti je član predsjedništva Sindikata, koji je ujedno i predsjednik Predsjedništva.
2. Koordinacija regionalnih povjerenika (Koordinacija) je pomoćno operativno predsjedništva, a čine je regionalni povjerenici pet sindikalnih regija u okviru Sindikata grafičara.
3. Sindikalna podružnica ostaje i nadalje osnovni oblik ustrojstva i djelovanja Sindikata, a čine je svi članovi Sindikata zaposleni u jednom trgovačkom društvu,ustanovi ili samostalnoj jedinici. Odluku o utemeljenju sindikalne podružnice donosi predsjedništvo Sindikata, a na prijedlog regionalnog povjereništva.
Izmjenama i dopunama Statuta utvrđena su još neka nova prava i dužnosti sindikalne podružnice: a) Sindikalna podružnica je samostalna u pravnom prometu s trećim pravnim osobama do visine sredstava kojima raspolaže na svome računu; b) Sindikalna podružnica može se zadužiti ili izdati jamstva osiguranja plaćanja kod nabavke roba ili usluga za svoje članove; c) Raspoloživa sredstva sindikalne podružnice su ujedno i limit zaduženja, odnosno jamstva, navedenih u prethodnom stavku. U slučaju prekoračenja toga limita tako da podmirenje obveza padne na teret drugih sindikalnih podružnica ili Sindikata, statutarnu i kaznenu odgovornost snosi povjerenik koji je potpisao takvu obvezu; d) Financijsko-materijalno poslovanje sindikalnih podružnica vodi se u skladu s Pravilnikom o financijsko-materijalnom poslovanju Sindikata grafičara, Uredbom o računovodstvu neprofitnih organizacija, Pravilnikom o knjigovodstvu i računskom planu neprofitnih organizacija i drugim zakonskim propisima.
4. Sklapanje kolektivnih ugovora u ingerenciji je sindikalnih podružnica, koje su ovlaštene pregovarati i sklapati ta akta, ali za razinu određenoga poduzeća, te uz prethodnu suglasnost i punomoć Sindikata. Naime, Sindikat je pravna osoba koja daje sindikalnoj podružnici punomoć za pregovaranje, te punomoć za sklapanje kolektivnog ugovora trgovačkog društva. Punomoć je pravovaljana ako je prije početka pregovora Sindikatu dostavljena obavijest o početku pregovora, te od strane Sindikata potvrđen primitak obavijesti i data suglasnost.
5. Sindikalna članarina utvrđena je u visini 1,5 posto od neto plaće, a plaća se na: a) ukupno ostvarena mjesečna primanja, b) ukupni mjesečni iznos naknade osobnih primanja za vrijeme bolovanja. Sindikalna članarina obračunava se i ubire u sindikalnoj podružnici u skladu s odredbama kolektivnog ugovora, odnosno drugog pisanog sporazuma s poslodavcem, i to prilikom isplate plaće, odnosno naknade.
Aktivnosti između III. i IV. kongresa
Sindikat grafičara između III. i IV. kongresa bio je involviran u svim tekućim sindikalnim i međusindikalnim aktivnostima, a posebno u oblasti sklapanja i provođenja kolektivnih ugovora, radno-pravne zaštite članova sindikata, politike plaća i standarda radnika (posebno de- finiranja minimalne plaće), zdravstvene zaštite, zaštite na radu članova sindikata i radnika uopće, novelacija radno-socijalnoga zakonodavstva, rada radničkih vijeća, edukacije sindikalnoga članstva, itd.
Aktualna hrvatska vlast uvjerava građane da je upravo ona “pokrenula Hrvatsku”, da je stvorila upravo idealne uvjete za strana investicijska ulaganja, itd., iako je Hrvatska – u globalnom izvješću Svjetske banke opet svrstana na 124. mjesto, daleko iza Srbije, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja s kojima se premijer ne voli uspoređivati. Uz to, Vlada je dobila loše ocjene i od Ekonomske komisije, koja hrvatski establišment direktno proziva zbog korupcije, lošeg “akcijskog plana” Vlade, stanja u pravosuđu, te neprovođenja programa povratka izbjeglica. Objašnjavajući zašto je MMF korigirao najbolje svoje predviđanje rasta u Hrvatskoj, MMF je rekao da veći rast Hrvatska, uglavnom, može zahvaliti eksternim faktorima, prije svega trendu rasta u svjetskom biznisu. Stigla je i ocjena o stanju ljudskih prava u svijetu, iz State Departmenta: Katolička crkva u Hrvatskoj povezana je s vlastima.
Okrupniti sindikalnu mrežu
S obzirom na zakonom propisane pretpostavke za utemeljenje sindikata (10 punoljetnih i poslovno sposobnih osoba) u Republici Hrvatskoj utemeljen je velik broj sindikata. Na nacionalnoj razini registrirana su 254 sindikata i 24 udruge sindikata više razine (sindikalne središnjice). Najveći broj registriranih sindikata udružen je u šest reprezentativnih sindikalnih središnjica, zastupljenih u Gospodarsko-socijalnom vijeću.
Uviđajući potrebu ujedinjenja, četiri sindikalne središnjice sklopile su 2004. godine Sporazum o suradnji i pokretanju postupka pregovora o ujedinjenju. Inicijativa spajanja četiri sindikalne središnjice, u tadašnjim okolnostima imala je smisla, jer joj je jedan od ciljeva bio okrupnjavanje sindikalne scene i smanjenje broja sindikalnih središnjica. Izgradnja nove središnjice, uz istovremeno rušenje postojećih središnjica, nije prihvatljivo rješenje. Konačni cilj je okrupnjavanje sindikalne središnjice, a ne rušenje postojećih.
U organizacijskom smislu, sindikalna scena je prilično stabilna. Međutim, broj članova sindikata u laganom je opadanju zbog rekonstruiranja gospodarstva (jačanje sektora usluga u odnosu na industrijski sektor). Pored toga, u rastućem sektoru usluga, te kod malih poslodavaca i multinacionalnih kompanija, sindikati teže regrutiraju članove, nego što je to bilo u prethodno dominantnom industrijskom sektoru. Kod reprezentativnih sindikata kao glavni reprezentativni Sektor prevladava sektor privatne industrije, a nakon toga slijede sektori javnih usluga i državne uprave. Sindikati ističu probleme u organiziranju svoga rada u sektoru privatnih usluga.
Četvrti kongres
Četvrti kongres Sindikata grafi čara Hrvatske održan je 13. i 14. lipnja 2007. godine u hotelu “Koralj” u Umagu.
Oko stotinu delegata, te gostiju iz zemlje i inozemstva, saslušalo je uvodnu pozdravnu riječ, a zatim i uvodno izlaganje predsjednika Stjepana Kolarića, a zatim je u raspravi izmjenama i dopunama Statuta, Izvješću o radu između III. i lV. kongresa, te o Programu rada za razdoblje od 2007. do 2011. godine, posebno naglašeno da se Četvrti kongres održava u vrijeme “kada svjetski kapital grubo nasrće na radnička prava u želji za što većim profitom”, pa je stoga uloga sindikata neupitna da se ta prava na adekvatan način zaštite. To posebno važi za tranzicijske zemlje, kao što je Hrvatska, u kojoj već desetljeće egzistira neki poseban (divlji) kapitalizam, u kojem je desetkovana proizvodnja, a stotine tisuća radnika ostalo je bez posla. Stoga je osnovna ideja vodilja ovoga Kongresa bila – sindikalna solidarnost i jedinstvo.
Na Kongresu je istaknuto da je u prethodnom razdoblju “odrađen 391 parnični spor, od čega se 371 odnosio na radne sporove. Najviše je tužbi bilo zbog plaća i otkaza. Čak 151 spor okončan je u korist radnika, a još 108 postupaka okončano je nagodbom, a samo smo 5 sporova izgubili, što je uspješnost iznad 98 posto. Pokrenuli smo tri stečajna postupka, podnijeli niz prijava, organizirali 17 industrijskih akcija. Ukupna vrijednost radno-pravne zaštite samo u glavnici prelazi 10 milijuna kuna, no ima daleko širu dimenziju.”
Pokrivenost članstva kolektivnim ugovorima kretala se od 84 do 88 posto. Osim Kolektivnog ugovora za tiskarsku djelatnost Hrvatske, koji je potpisan još 1997. godine, a sada najniža osnovna plaća iznosi 2.250 kuna, potpisan je čitav niz kolektivnih ugovora na nivou poduzeća, gdje je razina prava različita i ovisi, prije svega, o stanju konkretnoga poduzeća, ali i o organiziranosti radnika.
Kongres je izabrao i članove radnih tijela Sindikata za sljedeće četverogodišnje razdoblje, i to:
1. Predsjedništvo: Suzana Bošnjak, Glas Slavonije, Osijek, Slobodan Brumnić, Istragrafika, Rovinj, Tonči Buljanović, Narodne novine, Zagreb, Dragutin Črljenec, Školska knjiga, Zagreb, Jasna Dergestin, Model pakiranje, Zagreb, Davor Hajnić. Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb, Katija Kapetanović, Slobodna Dalmacija, Split, Branko Kučko, Željeznička tiskara, Zagreb, Nada Poldrugač, Tisak, Zagreb, Ivan Vabec, Zrinski, Čakovec, Veljko Vlahović, Podružnica umirovljenika, Aleksandar Žaja, Hrvatska tiskara, Zagreb, Stjepan Kolarić, predsjednik Sindikata.
2. Nadzorni odbor: Ivan Čivrag, Hrvatska tiskara, Zagreb, Boris Horvat, Zrinski, Čakovec, Biserka Jukić, Tisak, Zagreb, Dušan Krepčić, Glas Istre, Pula, Davorin Šaramo, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb.
3. Statutarna komisija: Jadranka Fičko, Narodne novine, Zagreb, Ružica Jurišić, Hrvatska tiskara, Zagreb, Claudia Lišnjić, Glas Slavonije, Osijek, Drago Matošević, Tisak, Zagreb, Goran Strujić, DES, Split.
Odlukom Kongresa, predsjednik Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske i naredne četiri godine bit će Stjepan Kolarić.
Na Četvrtom kongresu dodijeljena su priznanja za poseban doprinos u radu Sindikata. Dobitnici priznanja su: Alojzije Šlat, Zdravko Cindrić, Ružica Vincek, Dubravko Keresteš, Davorin Perković, Anđelko Hruškar, Sonja Gubić, Štefi ca Gluhak, Zdenko Marković, Jure Marić, Ivan Čekić, Gordana Šešelj i Mate Kuvek.
Sudionici IV. Konegresa, Umag 2007.
