Pucanj u radnička prava

Svjedoci smo sve većih pritisaka krojača naših života i sudbina na aktualnu hrvatsku vlast da “pod hitno” promijeni Zakon o radu, jer je tobože smetnja na putu sveopćih gospodarskih i društvenih reformi u našoj zemlji.

Na udaru su i postojeći kolektivni ugovori, kao derivati ZOR-a. Toj orkestriranoj halabuci priključio se, jasno i glasno, „njegova ekselencija“ James B. Foley, ambasador SAD-a u Hrvatskoj, na nedavno održanom skupu Instituta za inovacije u Zagrebu. Prema pisanju medija, dotični je gospodin kazao i ovo: “U Hrvatskoj investicijska klima nije atraktivna, nego je u nekom smislu neprijateljska”, i zauzeo se za promjene na tržištu rada: „Poslodavci trebaju lakše zapošljavati i otpuštati“, te ponovio povijesnu istinu da radna mjesta u današnjem svijetu smije otvarati samo privatni sektor.

“Biznismene se često gleda sa sumnjom”, ustanovio je Foley, koji drži da je nepoduzetnička klima dijelom rezultat kontroverzne privatizacije iz 1990., no dublji razlozi za averziju prema kapitalizmu leže u jugoslavenskoj prošlosti Hrvatske.

Tako, eto, nam “savjetuje” američki ambasador, ništa ne govoreći zašto je u njegovoj zemlji 46 milijuna Amerikanaca siromašno, zašto Ameri ne vraćaju ogromne vanjske dugove (oko 15.000 milijardi dolara), a male zemlje grcaju u dugovima i prijeti im bankrot.

“Europski socijalni model je dobra zamisao, ali je neprovediv“, reče nedavno hrvatski premijer. Zašto je neprovediv? Tko ga ruši i zašto? Umjesto da se diči svojim socijalnim modelom, kakav se zadržao i danas u skandinavskim zemljama, pojedine zemlje Europske unije uvoze sve iz SAD-a, od zakonodavstva, do radničkih prava, a što, svjedoci smo teških posljedica, prijeti samom opstanku prve i zasad jedine velike asocijacije europskih država i naroda. Mnogi uvaženi teoretičari i stručnjaci za geopolitiku tvrde da iza lažnih zavjesa širenja tzv. slobode i demokracije stoji bankarska mafija, koja gospodari i SAD-om, a to želi i cijelim svijetom. Ona upravlja globalizacijom i do radničkih prava i života malih „običnih ljudi“ drži kao do lanjskog snijega. Samo profit i osobno bogatstvo njihov je cilj. A sredstva ne biraju.