Važan događaj u radu Društva zbio se 1905. godine, kada je sagrađena nova društvena zgrada, kao dvorišna zgrada, s već postojećom, na uglu Primorske ulice i Ilice u Zagrebu. Prvi kat bio je namijenjen organizaciji, tj. Hrvatskom tipografskom društvu. Tu su bile društvene kancelarije i dvorana. Nakon 18 godina Hrvatsko tipografsko društvo iselilo je iz svojih društvenih prostorija u Dugoj ulici.
Nakon što se Društvo, početkom 1906. godine, uspjelo izboriti za novi cjenik (tarifni pravilnik) – Cjenik za knjigotiskarske pomoćnike u Hrvatskoj i Slavoniji (za period 1. I. 1906. – 31. XII. 1913.) uslijedila je teška borba za njegovu primjenu, a posebno je teško bilo u provinciji.
Početak 1909. godine obilježen je dvama značajnim događajima u životu sindikalnog pokreta tipografskih radnika Hrvatske: prvi je od njih stupanje na snagu Fonda za neuposlene, te oživotvorenje »namjesnog odsjeka« Hrvatskog tipografskog društva.
Obilježavanje 40-godišnjice Društva
Godine 1910. Društvo je obilježilo 40-godišnjicu svoga postojanja i rada. Tom je prigodom istaknuto »da je Hrvatsko tipografsko društvo član Međunarodne zajednice knjigotiskarskih organizacija, kojoj je tada pripadalo 18 knjigotiskarskih organizacija, sa 130.165 članova. Hrvatsko tipografsko društvo imalo je tada 411 članova, s godišnjim prihodom od 52.205.63 franaka, a rashodom od 51.439.23 franaka. Ukupni imetak hrvatskih tipografa iznosio je 116.553.33 franaka, odnosno 283.58 franaka po članu, što je tada bilo najbolje u Europi.
Zemaljska konferencija tipografskih radnika
Kao priprema za zemaljsku konferenciju tipografskih radnika, održana je Glavna skupština Društva (17. ožujka 1912. g.). Konstatirano je da je u proteklih godinu dana broj članova porastao s 411 na 435, od čega na Zagreb otpada 285, a na povjereništvo 150. Broj nezaposlenih bio je u porastu zbog Prvoga balkanskog rata, a iznosio je oko 25 posto od ukupnoga članstva. Zbog toga je – prvi puta od svoga osnivanja – Društvo zatražilo od Internacionale da proglasi granice Hrvatskog tipografskog društva zatvorenim.
Zemaljska konferencija tipografskih radnika održana je 12. i 13. listopada 1913. godine. Pored vodećih dužnosnika Društva, konferenciji su prisustvovali i delegati iz sljedećih povjereništava: Bjelovar, Brod, Đakovo, Karlovac, Koprivnica, Križevci, Osijek, Senj, Sisak, Varaždin, Vukovar.
Prvi svjetski rat, uz sve ljudske i gospodarske nesreće, negativno se odrazio i na ekonomski položaj tipografa. Kako piše »Hrvatski tipograf «, 27. svibnja 1917. godine, plaća radnika »pala je na ništicu«. Najviša plaća (tjedna) šumskog radnika đakovačke biskupije iznosila je 72 kune. Tipografi su tražili povišicu, ali su to poslodavci odbili. Ipak, posredovanjem knjigotiskarske zajednice, došlo je do sporazuma.
U Državi Slovenaca, Hrvata i Srba
Za vrijeme Prvog svjetskog rata radnički sindikati u Hrvatskoj bili su zabranjeni – osim grafičara, a obnovljen je Opći radnički savez za sve stručne radnike.
Godine 1917. dolazi do obnavljanja rada radničkih sindikata. Tome je procesu doprinijela i konferencija socijalističkih stranaka Europe (sredina 1917. g. u Stockholmu).
Nakon što je 29. listopada 1918. godine proglašena Država Slovenaca, Hrvata i Srba (odvajanjem od Austro-Ugarske), nastupilo je veliko slavlje, u kome su sudjelovali i tipografski radnici (toga su dana radionice mirovale). Tim povodom »Hrvatski tipograf« objavio je uvodnik, u kome, između ostaloga, piše: »Okovi našeg nacionalnog ropstva su raskidani. Narodu Srba, Hrvata i Slovenaca sinulo je sunce slobode, a crna reakcija sa svojom djecom: despotskim feudalizmom, monarhističkim apsolutizmom i krvoločnim militarizmom, morala je ustupiti svoje mjesto i narodima silom oteta prava, pobjedonosnoj demokraciji…«
Nakon sloma centralnih sila i prekida svih ustavno-pravnih veza Hrvatske s Austro-Ugarskom, potkraj 1918. godine, mijenja se i vodstvo
Općeg radničkog saveza (ORS),
koji se potpuno opredijelio za oportunističku politiku. Lijeve snage koncentriraju se u novome tijelu koje je osnovano neposredno nakon 29. listopada 1918., a zvalo se
Radničko vijeće.
Glavni je zadatak toga tijela bio da »u Zagrebu vodi cjelokupan radnički pokret, s obzirom na suvremene političke i socijalne događaje. Članove Radničkog vijeća činili su delegati političkih i strukovnih organizacija.
Tipografska organizacija saziva svoje Cjenično povjerenstvo, 28. listopada 1918. godine i pozdravlja novu državnu zajednicu SHS, a istodobno Opći radnički savez proglašava »tuđom i stranom strukovnom organizacijom.«
Osnovan Kartel strukovnih saveza
1. prosinca 1918. godine ujedinile su se Kraljevina Srbija, Crna Gora i Država Slovenaca, Hrvata i Srba u novu zajedničku državnu zajednicu – Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od uvođenja šestojanuarske diktature – Kraljevina Jugoslavija).
Materijalni i društveni položaj radnika i sindikata u novoj državi bio je težak. Dolazi do diferencijacije u radničkom pokretu. Tako je u Zagrebu, 16. siječnja 1919. godine, održana
konferencija radničkih strukovnih saveza
(tipografa, željezničara, trgovačkih namještenika, kožarskih radnika, građevinara i knjigoveža), koji su odbili ući u Opći radnički savez, te su osnovali
Kartel strukovnih saveza
, koji je okupljao ljevicu u sindikalnom pokretu.
Članovi Kartela bili su inicijatori ujedinjenja sindikata na području nove države.
Nakon održanog Drugog kongresa Socijalističke radničke partije Jugoslavije (Vukovar, 20. – 25. lipnja 1920. g.), koji je otada preimenovan u Komunističku partiju Jugoslavije, organizacija hrvatskih grafičara trebala se odrediti prema tom događaju. Hrvatska i Slovenija zalagale su se za federalni princip ujedinjenja, dok su Srbija i BiH bile sklone centralističkom principu.
Glavna skupština Hrvatskog tipografskog društva, nakon konzultacija sa Slovencima, donijela je Rezoluciju kojom se prihvaća ujedinjenje svih tipografskih organizacija u novoj državi.
Kongres ujedinjenja grafičkih radnika iz cijeloga Kraljevstva SHS
održan je u Zagrebu, 6, 7. i 8. prosinca 1920. godine. Kao dan početka djelovanja Saveza grafičkih radnika Jugoslavije određen je 1. siječanj 1921. godine. Usvojena su i Pravila Saveza (SGRJ).
Savez se sastojao od devet podružnica: Beograd, Veliki Bečkerek, Subotica, Osijek, Split, Sarajevo, Ljubljana, Novi Sad i Zagreb. Međutim, već 30. prosinca 1920. g. Vlada objavljuje Obznanu, kojom zabranjuje i rad sindikata.
Proslava i zbor tipografa 1910. godine
