Odnos rada i kapitala jedan je od ključnih odnosa tržišnog načina gospodarstva. Taj odnos varira od suradnje do antagonizma. Ni malo čudno. Iako sudjeluju u istom procesu, interesi rada i kapitala nisu isti. Taj antagonizam se manifestira na različite načine. Između ostaloga i tako da jedni na druge prebacuju krivicu za teško stanje u kojem se nalazi hrvatsko gospodarstvo. Kapital smatra da su troškovi rada suviše veliki, odnosno da radnici suviše zarađuju, da ih radno zakonodavstvo štiti kad treba i ne treba i tako redom. Ne zazire se ni od niskih udaraca pa se govori kako su radnici lijeni ili kako su se za vrijeme socijalizma samo odmarali te kako je sada je došlo vrijeme da rade.
Sa pozicije radnika, kapital ima nerealnu i uljepšanu sliku o samome sebi. Po svemu sudeći, radnici ovog puta u pravu. Činjenice govore da je nesposobnost poduzetnika jedan od glavnih uzročnika krize u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo. Tu tvrdnju potkrijepit ćemo analizom investicijske djelatnosti u Hrvatskoj.
Novac neiskorišten
Svi se slažu u tome da su investicije jedan od ključnih elemenata za izlazak Hrvatske iz krize. Kako bi se taj problem prevladao, govori se o investicijskim projektima vrijednim milijarde eura. Na sve strane polažu se kameni temeljci, u svim programima investicijama se daje najznačajnije mjesto. No, stvarnog pomaka nema. Što više, u ovoj godini došlo je do osjetnog smanjenja investicijske djelatnosti. Očito, problem nije jednostavan. Zastoj u investiranju jednim djelom može se pripisati globalnoj krizi i oprezu stranih investitora. No, u Hrvatskoj to nije jedini uzrok. Na području investicija također se pokazuje da hrvatski poduzetnici nisu dorasli situaciji.
Jedna od rijetkih uspješnih gospodarskih grana u Hrvatskoj je bankarstvo. Iz godine u godinu, i pored gospodarske krize, banke povećavaju svoj profit. Ne samo to. Njihova likvidnost ni u jednom trenutku nije došla u pitanje. Raspolažu s dovoljno novaca ne samo za kreditiranje stanovništva već i za kreditiranje gospodarstva. Upravo kada je u pitanju finaciranje poduzetničkih aktivnosti, dolazi do kratkog spoja. Banke su jednoglasne u izjavama da novaca imaju, no da nema ideja koje će finacirati. Zbog toga su sredstva koja su svojedobno oslobođena smanjenjem obavezne pričuve ležala neiskorištena na bankovnim računima. Nije bilo kvalitetnih projekata koji će se financirati. Nezaintersiranost poduzetnika dovela je do dodatnog problema. Višak kunskih sredstava jedan je od uzroka slabljenja kune. Stoga je Hrvatska narodna banka nedavno povećala obaveznu bankarsku pričuvu sa 13 na 14 posto i tako blokirala značajna sredstva. Ranije smanjenje bankarske pričuve očito nije dalo očekivani rezultat.
U čemu je problem? Zbog čega su naši poduzetnici tako inertni?
Lovci u mutnom
Odgovor na to pitanje leži u načinu na koji se u Hrvatskoj stvarao poduzetnički sloj. Tranzicijski metež pogodovao je lovcima u mutnom. Oni su pod pokroviteljstvom države i politike razgrabili društveno pa državno vlasništvo. Takav način „poslovanja“ nastavljen je i kasnije. Korupcija je postala svakodnevna pojava, a bez političke podrške gotovo da se i nije mogao dobiti ni jedan posao sa državom. Inventivnost se iscrpljivala u kupovanju nekretnina po jeftinim cijenama. Nakon što je u sprezi sa državnom i lokalnom upravom to zemljište prenamijenilo u građevinsku zonu, ta zemlja je prodavana po deset i više puta većoj cijeni. Zbog svih tih razloga, u Hrvatskoj je poduzetnički sloj došao, ne bez razloga, na loš glas. O tome između ostaloga govori bijes koji su u javnosti izazvale ponovljene prometne nesreće bahatih tajkuna.
Sada, kada se stvarno trebalo prihvatiti posla i kada tešku ekonomsku situaciju treba prevladati novim idejama, poduzetnici zakazuju. Umjesto da iskoriste novac koji leži neiskorišten u bankama, oni svu krivicu svaljuju na državu, na rigidno radno zakonodavstvo i na navodno visoke radničke plaće. O sposobnosti poduzetničkog sloja govore također rezultati koje su u svom radu postigli ministri došli iz poduzetničkih voda. Oni se ne mogu pohvaliti nekim velikim uspjesima.
Nema pravih poduzetnika
Kako sada stvari stoje, hrvatsko gospodarstvo tek očekuje stvaranje pravog poduzetničkog sloja. On se mora odlikovati novim idejama temeljenih na znanosti i novim tehnologijama i spremnošću na vlastiti, a ne tuđi, rizik. Jasno je da se poduzetnik ne postaje visokim plaćama, bonusima, životnim osiguranjima i ostalim beneficijama koje su poduzetnici velikodušno dodijelili sami sebi. Za uspjeh u poslu potrebne su neke druge kvalitete.
U dosadašnjem dvadesetogodišnjem razdoblju, Hrvatska se morala osloboditi mnogih iluzija. Jedna od njih je ona koja se odnosila na sposobnost njenih poduzetnika. Sadašnja generacija poduzetnika ostavila je krajnje nepovoljnu strukturu gospodarstva, devastiranu i zastarjelu industriju i poslovnu filozofiju koja se temeljila na korupciji i sprezi sa državnim i političkim strukturama. Naravno, s takvom prtljagom nismo mogli izaći iz krize, već samo dublje tonemo u nju.
Stoga je krajnje vrijeme da poduzetnici prestanu zamagljivati stvari optužujući radnike da puno zarađuju i da su zaštićeni kao lički medvjedi. Tri stotine tisuća nezaposlenih nitko nije zaštitio a prosječna radnička plaća jedva da je dovoljna za skroman život.
