Institut privremenog zapošljavanja je po prvi puta uveden u zakonodavstvo RH izmjenama i dopunama Zakona o radu iz 2003. godine, te je u tu svrhu omogućeno osnivanje Agencija za privremeno zapošljavanje. Institut privremenog zapošljavanja uveden je u cilju dodatne fleksibilizacije tržišta rada i radnih odnosa, što je trebalo imati za posljedicu mogućnost prilagođavanja okolnostima i pojavama na koje je nužno brzo i učinkovito reagirati, jer fleksibilni oblici rada, kako ih je tada zamišljala Vlada RH, znače i manje troškove, a manji troškovi omogućavaju brže reakcije na promjene na tržištu.
Takvo zakonsko uređenje je omogućilo da se radnici, zaposleni preko agencija za privremeno zapošljavanje često koriste kao jeftina radna snaga, a nerijetko su se mogle vidjeti i reklame agencija, o korištenju njihovih radnika jer “da te radnike ne obvezuje kolektivni ugovor”.
U cilju poboljšanja uvjeta rada radnika zaposlenih preko agencija za privremeno zapošljavanje, Europska unija je usvojila novu Direktivu, s kojom se, prilikom posljednjih izmjena, uskladio novi Zakon o radu.
Kada je riječ o uvjetima rada radnika zaposlenih preko agencija za privremeno zapošljavanje izvršena je ključna promjena u članku 26. st. 5.ZOR-a kojom se reguliraju uvjeti rada ustupljenih radnika. Osnovni uvjeti rada i zapošljavanja radnika temelje se na načelu jednakog postupanja. Dakle, radnici zaposleni u Agencijama za privremeno zapošljavanje za vrijeme trajanja ustupanja (rada kod korisnika) moraju imati istu razinu uvjeta rada i zapošljavanja koju bi dotični radnici ostvarivali da su zaposleni izravno od strane tog korisnika za obavljanje istog posla.
Plaća ustupljenog radnika
Prema ranijim odredbama ZOR-a plaća ustupljenog radnika utvrđivala se prema komparabilnom kriteriju, pa su uvjeti rada ustupljenih radnika morali biti jednaki uvjetima rada tzv. “usporednog radnika” kod korisnika. Prema bivšoj odredbi ZOR-a ugovorena plaća ustupljenog radnika nije smjela biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima, a ako takvog radnika nema, plaće radnika na sličnim poslovima. Navedena odredba tumačila se i na način da pri utvrđivanju plaće ustupljenog radnika, agencija nije bila vezana načinima određivanja plaće koji važe kod korisnika, već je bila vezana samo najnižim iznosom plaće u odnosu na radnika koji kod korisnika radi na istim ili sličnim poslovima
Novim Zakonom o radu djelomično je izmijenjen kriterij utvrđivanja plaće ustupljenog radnika, pa ugovorena plaća ustupljenog radnika ne smije biti utvrđena u iznosu manjem, odnosno, nepovoljnijem od plaće, radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima koju bi ustupljeni radnik ostvario da je sklopio ugovor o radu s korisnikom. To znači da se na određivanje plaće ustupljenog radnika moraju primijeniti mjerila za određivanje plaće koja važe kod korisnika (osnovna plaća, dodaci na plaću, stimulativni dio) pa bi se, ovisno o uvjetima koje ustupljeni radnik ispunjava, plaća ustupljenog radnika možda razlikovala od plaće radnika koji obavlja iste ili slične poslove kod korisnika.
Drugi uvjeti rada
Poslodavac nije samo obvezan jednako postupati prema ustupljenim radnicima samo kada je riječ o plaći, već i drugi uvjeti rada ustupljenog radnika kod korisnika moraju biti izjednačeni s uvjetima rada radnika koji rade kod korisnika. Pod drugim uvjetima rada podrazumijeva se trajanje radnog vremena, prekovremeni rad, stanka, razdoblja odmora, noćni rad, neradni dani i državni blagdani, godišnji odmor, te se ti uvjeti rada moraju utvrditi prema propisima koji obvezuju korisnika, i koje bi korisnik primjenjivao na ustupljenog radnika da ga je izravno zaposlio.
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva je stoga mišljenja da je kod sklapanja ugovora o radu obveza Agencije prilikom utvrđivanja iznosa plaće, odnosno drugih uvjeta rada ustupljenih radnika voditi računa o aktima koji u tom smislu obvezuju korisnika, i u tome smislu ugovarati s radnikom zaposlenim u agenciji uvjete rada (primjerice ako kod korisnika radnici imaju pravo na regres, stimulativni dio plaće itd., tada će i radnik zaposlen preko agencije za privremeno zapošljavanje, a koji je ustupljen korisniku imati pravo na regres). Ako se plaća, odnosno drugi uvjeti rada ne mogu utvrditi na navedeni način, onda se isti utvrđuju sporazumom o ustupanju radnika.
